Page 71 - STAV broj 337

Matija potvrdi Martinu Frankopanu grad a od Bužima, iskorištavajući njegove rude Legenda kaže kako je grad zauzelo sedam
Bužim kao nasljedno dobro, ali ga nakon i ostalo bogatstvo, načiniti takav centar seljaka iz Jezerskog. Svaki od njih imao je
njegove smrti, zbog uvjeta koje Martin za da će se u njemu jedno vrijeme kovati i po jedan veliki bajrak, pa su došli na brdo
života ne ispuni, darovaše Jurju Mikuliči- novac. U njegovoj sudbini potvrdit će se Palasak, ne pokazujući svoja tijela, već samo
ću. Bilo je to 1479, dakle šesnaest godina opet bužimsko prokletstvo. Najednom je one bajrake. I tako su neprekidno trčali s
prije Jurjeve smrti. Petar posrnuo. Kazuje se da je zloupotri- jednog kraja na drugi i mahali bajracima.
Vjerovatno je Juraj Mikuličić obnovio jebio službu i ogrezao u korupciji i mitu, Opkoljenicima u gradu, koji je branila ma-
grad, a možda dozidao i vanjski zid, u pijančevanju i razvratu, u bjesomučnom lobrojna i iscrpljena posada, nezadovolj-
pripremajući ga za odbranu od Osmanli- proganjanju slabijih od sebe i u svakom na jer već dugo nisu primili plaću, učini
ja. Istina je i da ga je kralj Matijaš bogato drugom moralnom slomu, te je na kraju i se da se iskupila ogromna vojska, te ti se
darivao za njegove zasluge u mnogim rato- tamnice dopao. oni pokupiše i napustiše grad. Tad seljaci
vima, pa mu darivaše i Ostrovicu i Ostro- Kako god je slomu Jurja Mikuličića nahrnu u grad, dohvate se topova i udare
žac na Uni, a kralj Maksimilijan kraljevski prethodio besmisleni sukob s plemićima po bjeguncima dovikujući im:
grad Mutnik. Uglavnom, kada je dotjerao Menićkim, tako je i slomu Petra Kegle- “Bježi,bane, niz bužimske strane
Bužim, obnovio mu zidine i opravio i do- vića prethodio sasvim bezazlen događaj. Drž’ se bane za johove grane
zidao kule i ostvario svoj davni san koji Naime, priča Radoslav Lopašić, godine Ne goni te Ali-paše vojska
su njegovi pređi ponijeli još iz Šibenika, 1527, dok je Petar boravio na osmanskoj Već te goni sedam Jezerana.“
da imaju takvu gospodštinu i takav grad, međi, uzvrpoljiše se zarobljeni osmanski Interpretirajući ovu legendu, Radoslav
najveći na Krajini, poče se Juraj Mikuli- vojnici u bužimskim tamnicama i napa- Lopašić spominje devetoricu “bajraktara”.
čić zvati knezom bužimskim. doše stražu te ih sve podaviše. Kad je to Piše on ovako: “Današnji stanovnici
Dokumenti što ih je plima historije čuo ban Ivan Karlović, on odmah povede Bužima pripoviedaju, da je grad Bužim
izbacila na obale našeg doba demantiraše i vojsku iz Mutnika i opkoli Bužim. Boje- osvojilo devet Turaka, a ti da su se zvali:
ovu rečenicu: “ono vrime va vsei hrvatskoi ći se da Osmanlije ne dojave to glavnini Šahin, Čerkin, Sikleuša, Harčeta, Kala-
zemli bolega človika ne biše”. Iščita iz njih osmanske vojske, Ivan Karlović pristade uz, Abdija, Pajalin i Selim. Posljednji
Radoslav Lopašić kako je desetak godina da ih pusti da s mirom idu kud hoće, samo da je bio Ciganin, a od njega da je pote-
pred smrt Juraj Mikuličić, gospodar tolikih neka mu predaju grad. Kad se vratio kući, klo pleme Alkasova rieka. Od ovih de-
gradova i gospodština po cijeloj Slavoniji, Petar Keglević bijaše zadovoljan s Karlo- vet plemena ima danas u Bužimu sedam
udario silom i oružjem istjeravati pravdu vićevim postupkom, ali, nakon izvjesnog stotina kuća muhamedovskih. Biće pak
sa slabašnim menićkim plemićima koji vremena, neki crv poče rovariti po njemu i u Bužimu, koji je bez boja i u miru po-
bijahu pod zaštitom knezova blagajskih. nikako mu ne dade mira te ti se on spakova sjednut, ostalo i dosta starih stanovnika,
Piše Lopašić ovako: “(...) radi zemljišnih i ode u Budim. Tamo, na kaptolu, opovr- koji se poturčiše.”
medja sam sebi pravdu odkroji, davši sa gnu svoju prvotnu izjavu da je zadovoljan Možda bi i moglo biti tako kako narod
mnogo plugova Menićke zemlje orati, pa kako mu je Ivan Karlović predao grad, te pripovijeda da nije tog nesretnog Ali-paše.
pošalje na Meniće čitavu vojsku oružanih zatraži naknadu štete i svom silinom za- Naime, Amir Sijamhodžić u svojoj analizi
ljudi, koji na nevoljne plemiće navališe i korači u vlastitu propast. starih tekstova o Bužimu navodi niz ne-
njih petoricu smjesta usmrtiše...” logičnosti – Bužim je, kao i Cazin, 1576.
Nakon ovog događaja pojavljuje se na DRUGI BUŽIM zauzeo bosanski beglerbeg Ferhat-paša
historijskoj sceni Juraj Mikuličić kao sa- Ali sve to više nije bilo važno. Osman- Sokolović, a Ali-paša iz pjesme mogao bi
svim istrošen i moralno skršen čovjek. Naj- lije ozbiljno kucaše i na bužimska vrata. biti bosanski vezir Ali-paša Hećimović,
ednom želi putovati u Rim. Razlog, onaj koji je predvodio Bošnjake 1737. u pobjedi
zvanični, bio je potraga za zdravljem, a o protiv austrougarske vojske pod Banjom
stvarnom možemo samo naslućivati. U pi- Predanje veze drugačijim Lukom. Te godine, kazuju historičari, dok
smu potvrđenom pred kaptolom u Kninu, se vodila bitka za Banja Luku, Bužim je,
godinu prije smrti, posini on svog šurja- iglama od onih kojima štrika zahvaljujući upornosti malobrojne posade
ka Ivana Keglevića i za 5.000 forinti pre- historija. Ono ne poštuje i naroda, a posebno žena, izdržao četrnae-
dade mu sva svoja imanja. Očito je da je stodnevnu opsadu.
Juraj Mikuličić bio svjestan da mu prijeti vremenske mjere koje zidaju Kada je poredao historijske fakte, Si-
smrtna opasnost i da je htio pobjeći. Ali ljudsku svakodnevicu i jamhodžiću se činilo izvjesnijim da je pje-
nije uspio. Kažu da je imao ozbiljnih raz- sma nastala 1737. godine i da su, vjerovat-
mirica s banom Ivanom Korvinom i da je kojima se čovjek usađuje u no, Jezerani pohrlili upomoć opkoljenim
otud, kako to piše i na ploči, smrt došla. put koji je ostavio iza sebe Bužimljanima kada je doletjela vijest o
Ipak, titula kneza od Bužima, koju je pobjedi bosanske vojske pod Banjom Lu-
uzdigao Juraj Mikuličić, nije pretrpjela u povijesti. Ono ima svoje kom, ali, i da je tako, to opet ne mora zna-
gotovo nikakve štete. Govori o tome ce- vrijeme, nedokučivo vrijeme čiti da se legenda, ili predanje, odnosi na
remonija kojom je Ivan Keglević uveden 1737, a ne na 1576. godinu. Predanje veze
u gospoštinu Bužima. Nije bilo tadašnje pripovijesti, gdje godine i drugačijim iglama od onih kojima štrika
plemićke porodice a da nije nekog poslala stoljeća lete na sve strane historija. Ono ne poštuje vremenske mjere
na Keglevića dvore. Red kočija što cijelu koje zidaju ljudsku svakodnevicu i kojima
noć stajahu pod gradom koji je plamtio u kao jabuke nad žonglerovim se čovjek usađuje u put koji je ostavio iza
svjetlu i bliještao u muzici protegao se sve dlanovima i vežu se sebe u povijesti. Ono ima svoje vrijeme,
do Mrazovca. nedokučivo vrijeme pripovijesti, gdje go-
A istinsku vrijednost dat će tituli jedni za druge po nekim dine i stoljeća lete na sve strane kao jabu-
bužimskoj Ivanov sin Petar Keglević. On daljim i dubljim, razumom ke nad žonglerovim dlanovima i vežu se
će ovu porodicu uzdići uz rame Franko- jedni za druge po nekim daljim i dubljim,
panima i Zrinskim i postati hrvatski ban, nedokučivim mjerilima. razumom nedokučivim mjerilima. n

STAV 20/8/2021 71