Page 65 - STAV broj 317

1992. nakon granatiranja Olova Sala O.Š. Olovo

Komandanta Marka, Mister Noa, složeni nespreman na fijuk, na ispaljenje... Bio Bilo je jasno da ovdje nije sigurno!
primjerci Politikinog zabavnika i Malih sam paraliziran. U grču. Ostao sam sta- Morat ćemo ponovo put Krivaje. Morat
novina. Uredno sam vodio evidenciju. jati uspravno. Trajalo je izuzetno kratko. ćemo ponovo bježati. U izbjeglištvo. Ovaj
Imao sam 202 romana, a važio sam za Isprva jak bljesak, potom zaglušujuća de- put ko zna koliko... Pred zoru, kada je noć
ozbiljnog kolekcionara među drugovi- tonacija, zujanje gelera dok režu zrak... U najcrnja, iskrali smo se iz kuće s dvije
ma. Valjalo je spasiti romane. Uperio sam konačnici, počeo sam trčati nazad ka po- putne torbe, dva ruksaka, ponijevši naj-
svjetlosni snop baterijske lampe ka polici drumu. Granata je pogodila kuću iznad. osnovnije... Po izlasku, na zemlji, pored
moje dječije sobe, počevši ih prebacivati u Srcanovu. Prijeratnog milicionera. ulazne kapije, nešto se sjajilo. Činila mi
kartonske pakete... Soba je bila okrenuta Geleri i krhotine stakla proletjeli su se isprva bezvrijedna dinarska kovanica...
prema selu Pridvorica, možda dva kilo- ispred mene kroz hodnik, pogodivši u ka- Bio je to komad lima, zemlje i šestoperac
metra zračne linije, odmah iza crkvišta. nistere vode pripremljene za zalijevanje kliker koji sam dobio iz Njemačke na
Ondje je agresor već bio. bašče na podiju ispred ulaznih podrum- poklon. U Jugoslaviji su se u to vrijeme
U tom trenu, čuo sam u daljini ispa- skih vrata. Mati je već vrištala, čvrsto mogli kupiti samo troperci, pa sam jed-
ljenje. Još nenaviknut, nepripremljen, u me zagrlivši. Buco, komšija koji je živio no vrijeme bio predmet zavisti dječaka iz
momentu nisam znao šta uraditi. Tek ću u obližnjoj “kartonskoj” zgradi, derao se mahale. Naposljetku, kliker sam, igrajući
kasnije “usvajati” novu kajdanku, novi kako treba zavrnuti vodu jer će sve po- se, ispalio suviše daleke u travu i nisam
notni zapis. Umjesto polovinki, četvrtinki, plaviti. Nesvjestan da je već nekoliko sati ga više mogao naći. Patio sam za tim sim-
moje će note biti: Prigušeno kada ispali... prekinuto snabdijevanje vodom. I ja sam bolom “unikatnosti” među rajom. Sada
Fijuk tokom leta. U završnici detonacija... vrištao, valjda osjećajući nekakvu krivnju se, nepozvan, pojavio tu. Iz zemlje, tra-
Ako se “čuje“, ako je intenzitet eksplozije za nesmotren izlazak na prvi sprat, kako ve, ko zna odakle, donesen detonacijom.
jak, blizu je... Malo manji prasak znači da nema vode i da su to samo kanisteri. Podigao sam taj staklenac sa šest pera.
je otišlo dalje ili daleko. Od ispaljenja do Činio mi se poput male staklene kugle
“isporuke” desetak sekundi leta. DVA RUKSAKA, DVIJE TORBE I u koju ću uvijek moći pogledati, vratiti
Naučit ću raspoznati granatiranje pod- ŠESTOPERAC KLIKER film, dozvati poznate glasove, prizore...
muklih i geleričnih minobacača, snažnih Bilo je to moje “vatreno krštenje”, moj Djetinjstvo, sretno, naivno. U svoj svojoj
i razornih haubičnih projektila ili ubitač- prvi “razgovor” s artiljerijskom posadom vedrini, radosti, bezbrižnosti, tek sitnim
ne paljbe višenamjenskog bacača raketa... agresora. Trenuci sazrijevanja, proviđe- izazovima, zavistima, problemčićima u
Danas sam imao prvu lekciju.“Gruhnula” nja kada pojmovi život, smrt, ranjavanje, odnosu na sadašnji trenutak.
je blizu. Tu negdje oko Elektroprivrede. trauma nisu tek puke riječi spikera s TV Stavio sam taj okrugli komad stakla
Čulo se zujanje gelera, komada betona, ekrana. Bilo je bitno preživjeti, ne biti ra- u džep i osjetio neku toplinu... Činilo mi
cigle, crijepa. Pri velikoj brzini, ako po- njen! U tom trku sa sprata do podruma, se da je to znak, išaret, nešto što me je is-
godi u glavu ili vitalne organe, i mali ka- u tih minut ili dva, postali su mi nevaž- punjavalo nadom, da će jednog dana sve
menčić može biti smrtonosan... U ratu se ni crtani romani, posteri Tonija Kukoča doći na svoje mjesto, da ću se jednom, jed-
brzo uči i prilagođava... i Dine Rađe, splitske “Jugoplastike” iliti nog jutra, nekoliko trenutaka pred izlazak
Ipak, u tom trenu, još nenaviknut na “POP-a 84”, Roberta Prosinečkog, Pik- sunca vratiti na kućni prag. Na ognjište.
zvuk ispaljenja, kada sam s nekog arti- sija, beogradske “Crvene zvezde”... Spa- Ondje gdje je početak, ondje gdje sam na-
ljerijskog, osmatračkog mjesta bio pro- ljeni su gotovo svi moji dječački snovi. pravio prve korake. U Olovo. Ono što je
kazan baterijskim svjetlom, nisam znao Kao da sam krenuo s jedanaest godina, naše. Ono što žele uzeti, zlotvori ko zna
šta uraditi. Umjesto da zalegnem, strčim da bih u podrumu bio već neko ko ima odakle. Jednom ću se vratiti na toprak! S
do podruma, bio sam tada i jedino tada deset godina više. tom mišlju, krenuo sam u izbjeglištvo. n

STAV 2/4/2021 65