Page 69 - STAV broj 317

Nije to distanca onog tipa kakvu doživ-
ljavamo prema nekom realnom biću ili
predmetu, a nije ni distanca analogna
onoj koju socijalni reformatori u životu
imaju u odnosu na izvjesnu društvenu
instituciju. Riječ je zapravo o doživlja-
ju nekog sveopćeg kritičkog odvajanja
koji podsjeća na doživljaj što se javlja
u onim rijetkim trenucima kad se čini
da ništa nema smisla i tada se vlastita
sudbina prikazuje Brki u mediju sud-
bine njegovog naroda.
Poemu Gazi Ferhad-beže iznova u Teš-
nju možemo tumačiti i kao put prema
slobodi i izbavljenju, čemu se gotovo
sva stvarnost, osobito ona historijska,
društvena, politička agresivno protivi.
Ta sloboda i izbavljenje mogu biti fizič-
ki, egzistencijalni, duhovni, umjetnički,
ali i društveni i nacionalni. No, to je tek
put, a ne i prispijeće, težnja, a ne još i
ispunjenje. Sve to, ipak, jeste značenj-
ski i izražajni antipod sveprisutnoj kata-
strofi pa poema Gazi Ferhad-beže iznova
u Tešnju konstantno ima prospektivnu
semantičku strukturu, neku duhovnu
inačicu avangardne optimalne projek-
cije. Ona nije toliko silovita i ideologi-
zirana kao u avangardi, ali je postojanija
i zapravo realnija. Zato joj se ne događa
slom kao što se to razmjerno brzo dogo-
dilo optimalnim projekcijama u povi-
jesnim avangardama. Različiti diskursi
koji su sudjelovali u oblikovanju teksta
ne umiruju međusobnu dramatičnu su-
protstavljenost i isprepletenost, no egzi-
stencijalna i duhovna perspektiva pre-
ma onom naprijed i onom iza daje im
drukčije usmjerenje i funkciju i čuva ih
od potonuća u posvemašnji historijski,
životni i umjetnički haos.
Brkina poetska dekonstrukcija gra-
da (Tešnja) u poemi San o gradu poka-
zuje da nema identiteta koji bismo mo-
gli nazvati isključivo svojim jer je grad
nalik mreži u koju su upletene različite
vanjske silnice i gotovo je uvijek u za-
visnosti od drugih identiteta, a njihova
brojnost podiže skalu uspješnosti, traj-
nosti i dugotrajnosti, množinu ljubavi
simbolima. Višestruko se ističe da u svi- Moglo bi se kazati kako je Brkino koju isijava i upija u sebe.
jetu oko nas nema istinskih moralnih poetsko pismo u ovoj poemi na tragu Poema Sa pjesnikova odra počinje ne-
vrijednosti, tj. da mu je temeljna odli- borgesovske euforične asocijativnosti kom vrstom prologa. Brka piše:
ka patvorenost, bezobzirnost, bešćut- i ludičnosti jednog Brodskog (osobito “Jedanput, sanjao sam kako Musa
nost, sakraliziranost novca, poltronstvo, kada ispisuje stihove poput ovih: “Bez Ćazim Ćatić iz mađarskoga gradića
sebičnost, politikantstvo, bezvjerje... – to àhlāka ljudskog svi ste, nigdje trunke sti- Örkénya piše pismo sestri u Tešanj. U
je (prema Brki) inventar megamarketa u da, srama,/ u kaljuži bludnoj, smradnoj, vojnom sanatorijumu, taj pripadnik že-
kojem živimo. Sučeljavajući raznorod- baš svi redom ogrezli ste,/ mîsli vaše, a ljezničkoga odjeljenja 3. Bosanskoherce-
ne diskurzivne matrice, on razgrađuje ni ruke odavno vam nisu čiste! // Splet- govačke pješadijske regimente olovku i
i ironizira idejne koncepte koji stoje iza karenje i intrige – tô zovete politikom!?/ papir uzima na mahove – kada groznica
njih. Naslov pokazuje da se struktura Svaki svojom, podaničkom, okružen je unekoliko popusti, pa se i ruka ponešto
pamćenja (memorije) smatra presud- slijepom klikom!//” umiri... Doimajući se kao da mu je sve
nom za filozofsku strukturu iskustva. Čitajući Brkine stihove, osjećamo drugo posve nevažno – sa naporom, ali
Ustvari, iskustvo je stvar tradicije u kritičku distanciranost koja nije vezana posvećeno, čita ono što je ranije napi-
kolektivnom, kao i u privatnom životu. za neki partikularni objekt ili situaciju. sao. Pri tom nailazi na sekvence kojih

STAV 2/4/2021 69