Page 69 - STAV broj 317
P. 69

Nije to distanca onog tipa kakvu doživ-
                                                                               ljavamo prema nekom realnom biću ili
                                                                               predmetu, a nije ni distanca analogna
                                                                               onoj koju socijalni reformatori u životu
                                                                               imaju u odnosu na izvjesnu društvenu
                                                                               instituciju. Riječ je zapravo o doživlja-
                                                                               ju nekog sveopćeg kritičkog odvajanja
                                                                               koji podsjeća na doživljaj što se javlja
                                                                               u onim rijetkim trenucima kad se čini
                                                                               da ništa nema smisla i tada se vlastita
                                                                               sudbina prikazuje Brki u mediju sud-
                                                                               bine njegovog naroda.
                                                                                  Poemu Gazi Ferhad-beže iznova u Teš-
                                                                               nju možemo tumačiti i kao put prema
                                                                               slobodi i izbavljenju, čemu se gotovo
                                                                               sva stvarnost, osobito ona historijska,
                                                                               društvena, politička agresivno protivi.
                                                                               Ta sloboda i izbavljenje mogu biti fizič-
                                                                               ki, egzistencijalni, duhovni, umjetnički,
                                                                               ali i društveni i nacionalni. No, to je tek
                                                                               put, a ne i prispijeće, težnja, a ne još i
                                                                               ispunjenje. Sve to, ipak, jeste značenj-
                                                                               ski i izražajni antipod sveprisutnoj kata-
                                                                               strofi pa poema Gazi Ferhad-beže iznova
                                                                               u Tešnju konstantno ima prospektivnu
                                                                               semantičku strukturu, neku duhovnu
                                                                               inačicu avangardne optimalne projek-
                                                                               cije. Ona nije toliko silovita i ideologi-
                                                                               zirana kao u avangardi, ali je postojanija
                                                                               i zapravo realnija. Zato joj se ne događa
                                                                               slom kao što se to razmjerno brzo dogo-
                                                                               dilo optimalnim projekcijama u povi-
                                                                               jesnim avangardama. Različiti diskursi
                                                                               koji su sudjelovali u oblikovanju teksta
                                                                               ne umiruju međusobnu dramatičnu su-
                                                                               protstavljenost i isprepletenost, no egzi-
                                                                               stencijalna i duhovna perspektiva pre-
                                                                               ma onom naprijed i onom iza daje im
                                                                               drukčije usmjerenje i funkciju i čuva ih
                                                                               od potonuća u posvemašnji historijski,
                                                                               životni i umjetnički haos.
                                                                                  Brkina poetska dekonstrukcija gra-
                                                                               da (Tešnja) u poemi San o gradu poka-
                                                                               zuje da nema identiteta koji bismo mo-
                                                                               gli nazvati isključivo svojim jer je grad
                                                                               nalik mreži u koju su upletene različite
                                                                               vanjske silnice i gotovo je uvijek u za-
                                                                               visnosti od drugih identiteta, a njihova
                                                                               brojnost podiže skalu uspješnosti, traj-
                                                                               nosti i dugotrajnosti, množinu ljubavi
          simbolima. Višestruko se ističe da u svi-  Moglo bi se kazati kako je Brkino   koju isijava i upija u sebe.
          jetu oko nas nema istinskih moralnih   poetsko pismo u ovoj poemi na tragu   Poema Sa pjesnikova odra počinje ne-
          vrijednosti, tj. da mu je temeljna odli-  borgesovske euforične asocijativnosti   kom vrstom prologa. Brka piše:
          ka patvorenost, bezobzirnost, bešćut-  i ludičnosti jednog Brodskog (osobito   “Jedanput, sanjao sam kako Musa
          nost, sakraliziranost novca, poltronstvo,   kada ispisuje stihove poput ovih: “Bez   Ćazim Ćatić iz mađarskoga gradića
          sebičnost, politikantstvo, bezvjerje... – to   àhlāka ljudskog svi ste, nigdje trunke sti-  Örkénya piše pismo sestri u Tešanj. U
          je (prema Brki) inventar megamarketa u   da, srama,/ u kaljuži bludnoj, smradnoj,   vojnom sanatorijumu, taj pripadnik že-
          kojem živimo. Sučeljavajući raznorod-  baš svi redom ogrezli ste,/ mîsli vaše, a   ljezničkoga odjeljenja 3. Bosanskoherce-
          ne diskurzivne matrice, on razgrađuje   ni ruke odavno vam nisu čiste! // Splet-  govačke pješadijske regimente olovku i
          i ironizira idejne koncepte koji stoje iza   karenje i intrige – tô zovete politikom!?/   papir uzima na mahove – kada groznica
          njih. Naslov pokazuje da se struktura   Svaki svojom, podaničkom, okružen je   unekoliko popusti, pa se i ruka ponešto
          pamćenja (memorije) smatra presud-  slijepom klikom!//”              umiri... Doimajući se kao da mu je sve
          nom za filozofsku strukturu iskustva.   Čitajući Brkine stihove, osjećamo   drugo posve nevažno – sa naporom, ali
          Ustvari, iskustvo je stvar tradicije u   kritičku distanciranost koja nije vezana   posvećeno, čita ono što je ranije napi-
          kolektivnom, kao i u privatnom životu.   za neki partikularni objekt ili situaciju.   sao. Pri tom nailazi na sekvence kojih


                                                                                                    STAV 2/4/2021 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74