Page 71 - STAV broj 317

KRIVO SRASTANJE

O jednom nečovjeku

DOBRO ZNAM U ČIJOJ

SAM MREŽI “SLUČAJNOG”

PAMĆENJA UHVAĆEN OSTAO

Ponekad zaista poželim hraknuti ga, ali kakva korist i čemu? Ostario je,
onemoćao, ni traga one negdašnje animalne siline u njemu više nema,
siline od koje je svojedobno ključao, istresao je na slabije i nemoćnije
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ od sebe, na nas, tadašnju djecu, ponajprije.

koro svakog dana, silom pri- neizmjerno draga mi osoba, koje odavno – Da.
lika, jer živimo u relativnom više nema, ostavila je ovu svevremenu, – Ne razumijem.
komšiluku, viđam u prolazu uramljenu, proznu sliku: – U tuđoj slobodi vidi vlastitu tamnicu.
Stog neotesanca, luđaka, mani- – I dalje ne razumijem.
jaka. I pozdravljam ga, s mukom, preko “U korijenu zaborava – Što je neko više slobodan, slobodo-
volje, ali kako mi njegovo neprijateljstvo preživi spora žilavog motiva uman prije svega, hejterova je tamnica
nije potrebno, ipak to činim. On, opet, krijući u sebi pljesnivu sliku. sve više skučenija i mračnija.
uvijek “srdačno” otpozdravi, katkad me Sve izađe na vidjelo – Misliš na mentalnu tamnicu?
zaustavi, ispriča neku bezveznu priču, a jer konci slučajnosti presudiše. – Da. Hrani se mrakom, a od svje-
ja stojim, sasređeno ga gledam, gradim Povukoše ih iz sjećanja tlosti zazire.
se da pažljivo slušam njegove sociopat- tebi neznane glave – Kako se može neprestano hraniti
ske baljezgarije, prozborim riječ-dvije, i u tragikomici nehajnog ti čuđenja mrakom?
tek reda i opreznosti radi, a najradije bih na hologramskoj projekciji doživljenog – Eto, može.
ga pljunuo u odvratnu njušku, potom se već izraste čičak prošlosti – Pa, to nije normalno!
okrenem i produžim dalje. još veći i grđi. – Nije.
Doduše, ponekad zaista poželim hra- – Veliš, hrani se mrakom, ali zašto i
knuti ga, ali kakva korist i čemu? Osta- O, čovječe, budi oprezan od kakve svjetlosti zazire?
rio je, onemoćao, ni traga one negdašnje nikad nećeš – Od doslovne ne, ali paranoično se
animalne siline u njemu više nema, siline prije no što bude kasno saznati plaši ljudske svjetlosti i, kad je uoči, pre-
od koje je svojedobno ključao, istresao je u čijoj si mreži slučajnog pamćenja pozna, atakuje na nju svim sredstvima.
na slabije i nemoćnije od sebe, na nas, ta- uhvaćen ostao – Ipak, uz rizik da ispadnem glup,
dašnju djecu, ponajprije. izdan znakom dragocjene ti slobode ni dalje mi nije jasno zbog čega to radi?
Uzgred, i ovdje ću stati, ovaj kompletni krivo protumačene – Već si dao odgovor na to pitanje.
luđak, a tad sam bio desetogodišnjak, iz srcima – Kakav?
čiste obijesti pokušao me je ubiti, ali, iz vojske licemjera.” – Rekao si za njega da je nečovjek.
razumljivih razloga, o detaljima ne bih. Što se mene tiče, dobro znam, o, ite- – I u tome je sve sadržano?
Kako god, nisam to zaboravio, nikad. kako dobro znam u čijoj sam mreži “slu- – Baš sve.
Zašto, dakle, ovakav nelijep uvod? Zato čajnog” pamćenja uhvaćen ostao i, ni kriv – Jadna li nam majka!
što ljudi pamte mnogo više i bolje no što ni dužan, preskupu cijenu platio izdan – Vrijeme će pokazati da li je tako.
možemo i zamisliti, jer svojevrsna pauko- znakom dragocjene mi slobode koju je Sad odoh, a ti dobro pazi kad i gdje ćeš
va mreža pamćenja iliti sjećanja, istina, poglavica vojske licemjera – za njega, za zablistati, mračnjaci su svuda oko nas –
kako kome i kako za koga, isuviše je gusta njegovu podaničku sljedbu – prepoznao rekoh, pružih mu ruku i krenuh sunča-
i snažna da bi je “strahovita snaga zabo- i protumačio kao odveć veliku opasnost. nom stranom ulice.
rava” tek tako razbucala i prekrila svojim – Zbog čega te taj nečovjek toliko mrzi
tminama. Tako je bilo, tako jeste i bit će. – upita me nekad neko. Napomena: Pjesmu sam prenio ona-
Evo i primjera: nekad i negdje, moti- – Zbog slobode. ko kako je napisana, bez lektorskih in-
virana upravo ovakvim promišljanjima, – Slobode?! tervencija. n

STAV 2/4/2021 71