Page 57 - STAV broj 275

Do devedesete godine
života nije vidio doktora.
A i tada, kad je nakon
srčanog udara došao
na CT pa ga medicinska
sestra zamolila da izvadi

zube, on je odbio. “Dedo,
ne možemo raditi CT
dok ne izvadiš zube”,
prisjećaju se ukućani
njenih riječi. Tek kad
su pozvali doktora da
porazgovara s njim,
objasnio mu je da zube
ne može izvaditi jer su

njegovi, prirodni. U 94.
godini života nedostaju
mu samo dva

sedam softi. U medresi smo učili u fikhu,
kroz Ilmihal, Fikhul-ibadat i Tuhvetul-ihvan.
To su knjige iz kojih smo učili. Kur’an
se uvijek učio u medresi. Od jezika smo
učili arapski, ali Numan-efendija nas nije
ocjenjivao u arapskom. To je bilo usputno.
Arapski je treb’o za sve druge predmete.
Meni je u medresi bilo lijepo. Ko nije vo-
lio učiti, njemu bezbeli i nije bilo fino. A
meni nije bilo mrsko učit. Ovo sad ispa-
da k’o da se falim, a Allah zna da ja samo
primjer navodim, a da se ne falim”, veli
Edhem-efendija.
U medresi su, kaže Edhem-efendija,
pisali arebicom. Svaka je bosanska medre-
sa, treba na to podsjetiti, bila i skriptorij
u kojem su prepisivani klasici islamske
civilizacije. Edhem-efendija i danas čuva
jednu knjigu koju je koristio kao udžbe-
nik, a koju je sam prepisao kao učenik
medrese u Žepču.
“Sve je to bilo lijepo. Učilo se i sazna-
valo. A onda je došao Drugi svjetski rat.
Ustaše su 1941. godine došle i zatvorile me-
dresu. Njemačka je dala ustašama državu,
a onda su oni radili po svom. Odmah su
zatvorili medresu. Bio je, čini mi se, april
1941. godine. Ja sam tad bio u medresi.
Došo nam je Numan-efendija i rek’o: ‘Svi
kućama. Ovde više nejma učenja.’ Tako smo
mi raspušteni. Vojska je koristila medresu
kao kasarnu, a poslije je srušena i zgrada”,
prisjeća se Edhem-efendija.

STAV 11/6/2020 57