Page 53 - STAV broj 275

smo imali samo malo soli. U Austriji su
prikupljene ogromne količine humani-
tarne pomoći, lijekova i novca, no to ni-
kad nije stiglo na odredište. Autobusi su
bili puni paketa i moglo je da sjedne tek
nekoliko putnika. Jasna Azberger, koja
je prikupljala pomoć i također je bila
ranjena, kazala je da je, kada je konvoj
zaustavljen, Hasan Gušić izišao da vidi
šta se dešava. Tada je počelo granatira-
nje. Hasan je poginuo ispred autobusa,
ona je ranjena, a Hamdiju je pogodio
geler i on je ostao da leži između sjedi-
šta, a preko njega su prelazili ljudi koje
su napadači istjerivali van iz autobu-
sa i maltretirali ih”, govori Mutišević,
pokazujući arhivu novinskih tekstova
domaćih i stranih medijskih kuća koje
su izvještavale o ovom ratnom zločinu.
Djeca su o očevoj pogibiji i napadu
na konvoj saznala iz medija, a Mejru su
dan-dva nakon napada zvali prijatelji
da pitaju za Hamdiju. “Telefon je stalno
zvonio. Svima sam govorila: ‘Vratit će
se Hamdija, čekam ga. Što zovete kada
znate da će doći?!’ Samo su u MUP-u u
Tuzli znali šta se desilo, ali pošto identi-
teti još nisu bili utvrđeni, niko nam ništa
nije mogao javiti. Pozivi nisu prestajali i
ja sam se podsvjesno počela brinuti, iako
sam odbijala i samu pomisao da se neće
vratiti. Uzela sam s kreveta Hamdijinu
žutu pidžamu i snažno sam je zagrlila,
udišući njegov miris s nje. Ubrzo sam
saznala strašnu vijest.”
Mutišević dodaje da su njen suprug
i Hasan Gušić sahranjeni u crkvenom
dvorištu u Rankovićima, a nakon 15
mjeseci HVO (Hrvatsko vijeće obrane)
Mejra Mutišević
ih je razmijenio. Njihovi su posmrtni
ostaci dovezeni u Komemorativni cen-
tar u Tuzli. Osim Mutiševića i Gušića,
poginulo je još pet vozača iz konvoja:
Fikret Ademović, Adil Akeljić, Ha-
zim Grahić, Fikret Hadžibeganović
i Mustafa Karić. Nepoznato je šta se
desilo Salki Memiću, a traga se za još
tri osobe. “Da su nam se samo naši
ljudi živi vratili, nekako bismo nei-
maštinu i glad preživjeli”, kaže Mu-
tišević, dodajući kako tri desetljeća
porodice ubijenih čekaju da zločinci
odgovaraju za svoja zlodjela. “Izgle-
da da nema ni pravde ni prava. Ko
je jači, taj kači. Vidimo i dan-danas
šta se dešava. Obraćali smo se i tu-
žilaštvima u Tuzli, Zenici i Trav-
niku da se ovo istraži i ništa. Ipak,
oni koji su odgovorni za ovaj teški
zločin moraju odgovarati. Postoje
brojni dokazi, zločin je dokumen-
tiran i snimljen, a živi su i svjedoci
i mislim da je vrijeme da se sada,
Hamdija Mutišević makar 27 godina poslije, kazne
počinioci.” n

STAV 11/6/2020 53