Page 58 - STAV broj 275

DRUŠTVO

Njegov opis zgrade naslijeđene iz Derviš Spahić učio ih je tri strana jezika: zatvorena je i medresa u Pojskama. “Samo
osmanskog vremena nimalo se ne razli- arapski, turski i perzijski. Učenici osmog što sam došao kući i sjeo, a bila je noć, eto
kuje od opisa koji donosi Madžida Bećir- razreda medrese koji su učili pred Der- ti vojne policije na vrata. ‘Derviš-efendija je
begović. “Medresa je bila prizemna. Okolo viš-efendijom dobro su govorili arapski zatvoren. Došli smo i po tebe. Hajde’, vele
su bile sobe, odmah na zemlji. Isprid kuće i turski jezik, a i perzijski. Ko bi završio mi. Bilo ih je trojica vojnika i jedan vodič
pa u sobu. Zgrada medrese bila je u rušev- pred Derviš-efendijom bio je pravi uče- što ih je doveo. Rekoh im da me sačekaju
nom stanju. Pravljena je u stara vremena. njak islamski”, kazuje Edhem-efendija. da se opremim, a oni htjedoše odmah da
I Ilhamija je bio u toj medresi muderis. Ističe da su svršenici Ferhat-pašine me- me vode. Onda ja rekoh: ‘Nisam ja išao u
Pred medresom je bila i jedna kućica koja drese bili dobro upućeni u osnove vjere, ali medresu da lažem! Odoh se opremiti, a vi
je pripadala medresi, a u njoj je živio tad da je medresa u Pojskama ipak bila mno- me sačekajte.’ Onaj glavni među njima me
Numan-efendija. Softe su bile ne hizme- go zahtjevnija. “Ko bi završio medresu u gleda, čudno mu to bilo, pa mi reče da se
tu našem Numan-efendiji. U njoj je bilo Pojskama”, kaže Edhem-efendija, “mogao odem opremiti, da će me sačekati. Pustili
šest ili sedam soba i dershana. Kroz me- je biti kadija u Kairu.” Knjige iz medre- su mi oca da me prati donekle, a onda mu
dresu je tekla rijeka uzeta iz Krajnjače. se u Pojskama koje i danas čuva najbolji naredili da se vrati kući. Otac je zaplak’o i
Voda je služila za piće i abdest. Bila je to su svjedok ozbiljnosti nastavnog procesa pošao nazad”, prisjeća se Edhem-efendija.
dobro čista voda. Medresa je bila odmah u medresi. Među njima su i Taftazanije- Kad su pješke došli do Topčić Polja, vi-
pred džamijom. Mi smo mislili da će po- vi kitabi iz arapske stilistike, Buharijina djeli su svjetla u jednoj kući te su odlučili
novo otvorit medresu kad je stao rat, ali zbirka hadisa, knjige iz fikha hanefijskog tu se odmoriti. “Onaj glavni među vojni-
Tito nije to priznavo i zatvorena je”, kaže klasika Ibrahima el-Halebija, zatim kitabi cima reče drugima da sjednu i odmore, da
Edhem-efendija. iz tefsira... Edhem-efendija kaže da je knji- odlože oružje, a da će on paziti na mene.
ge kupovao gdje god bi čuo da se prodaju, Ali uskoro i on zaspa. Dođe meni šejtan pa
HAPŠENJE I ZATVARANJE a nije mu bilo mrsko pješačiti i pedeset me sve nagovara da uzmem ono oružje da
Nakon što je zatvorena medresa u Žep- kilometara kako bi kupio neku knjigu. A pa ja njih postrojim, a onda u šumu. Ali,
ču, Edhem-efendija nastavio je školovanje sve su njegove knjige – osim nekoliko koje s druge strane, nabelajio bih svog babu i
u medresi u Pojskama pred čuvenim Der- je on pisao arebicom – napisane na arap- mamu. A na kraju, nisam kriv ni za šta.
viš-efendijom Spahićem. “U Pojske sam skom jeziku i njima se može služiti samo ‘Ja Rabbi, ja nisam kriv’, ponavlj’o sam u
otiš’o 1943. godine. U medresi u Pojska- neko ko dobro govori ovaj jezik. sebi. Kad se onaj glavni njihov probudi,
ma bili su većinom arapski kitabi, nije Željan znanja, Edhem-efendija sve svo- pogleda i vidje da ja sjedim a da svi oni
bilo puno bosanskih. Stariji učenici su svi je vrijeme trošio je na učenje. Ipak, nakon spavaju, pa se ko iznenadi. Pita me što i
govorili arapski jezik. Školovanje u svim četiri godine, kada je već ozbiljno zagazio ja nisam zasp’o, a ja velim da ne mogu
medresama tada je trajalo osam godina. u vode arapskog jezika, hadisa i tefsira, spavat kad me nedužna vode. On reče da
samo radi svoj pos’o, a da sam ja s Der-
viš-efendijom i njegovim bratom Abdu-
POTOK JE PROTJECAO KROZ MEDRESU lahom prijavljen kao pripadnik ‘Mladih
muslimana’. Eto, njega je to toliko odu-
ševilo što ja nisam uzeo oružje dok su oni
U dnu dvorišta, u osovini, nalazi spavali, a mog’o sam, da je on ostatak puta
se veća prostorija, dershana, do Pojska sve sa mnom prič’o, raspitujući
zatim soba za profesora i po- se za vjeru i medresu. Ko biva, pit’o se šta
moćne prostorije. U lijevom i su to mene učili pa ja nisam potegn’o za
desnom kraku medrese nalaze njihovo oružje dok su spavali. Kad smo
se po tri sobe za učenike. Slo- došli u Posjek, reče mi: ‘Šteta što su vam
bodna strana dvorišta zatvore- ovo napravili’”, kazuje Edhem-efendija.
na je zidom s ulaznim otvorom. U zatvoru je bio zajedno s Derviš-efen-
Pravougaono dvorište nema dijom. “On je osuđen, a ja nisam. Izvuk’o
trijema, ali je prilaz sobama me je imenjak Edhem Pašalić, žepački ka-
riješen preko hodnika između dija koji je bio tajni partizan. I moj je otac
soba. Ovi hodnici su otvoreni bio u partizanima pa je on sutradan, nakon
prema dvorištu. Vanjski zidovi što su me odveli, odmah otiš’o do Pašalića.
medrese su zatvoreni, a sobe Prošlo je nekoliko dana, a Pašalić je doš’o i
su orijentirane prema dvorištu, sredio da me puste. U zatvoru sam bio osam
što je čest slučaj kod medre- dana. Nisam dobio ništa zatvora, ali sam tad
sa u Bosni i Hercegovini. Time dobio ime: uvijek sam ostao mladomusli-
je postignuta maksimalna izo- man”, ističe Edhem. Iako o tome nije želio
lovanost objekta od vanjske govoriti, ukućani spominju da je kao mlado-
buke. Nije postojao šadrvan, musliman Edhem-efendija odslužio počet-
ali je dvorištem protjecao po- kom šezdesetih godina šest mjeseci zatvora.
točić, čija je živa voda davala
posebnu intimnost ovom za- ISPIT PRED REISOM
tvorenom prostoru. Vrativši se kući iz zatvora, shvatio je
(Izvod iz teksta Madžide Be- da u svojim dvadesetim godinama života,
ćirbegović objavljenog u “Pri- uprkos znanju koje je stekao, ne posjedu-
lozima za orijentalnu filologiju” je nikakvu diplomu kojom bi to dokazao.
1974. godine.) “Nisam im’o ni osmoljetku pa sam odmah
prifatio za učenje i za tri mjeseca završio

58 11/6/2020 STAV