Page 59 - STAV broj 275

večernju školu za osam razreda, a položio Vele mi da sumnjaju da sam ja pis’o prije- Mračaju, radio je na prosvjećivanju dže-
sam ih za dva dana. Kasnije sam polagao vod sahife o kugi i da to ja nisam nikako matlija, svakodnevno pješačivši do Mrača-
imamski ispit. Njega sam položio za dan, preveo. Dadoše mi čist papir pa da ja to ja po dva sahata u jednom smjeru, a onda
ta četiri razreda medrese koja su mi falila, pred njima sad prevedem, da oni vide da i nazad kući. “Kad je ono počeo izlazit
jer, ona tri razreda iz Ferhat-pašine medrese to ja pišem. Kad sam ja završio i kad su to Preporod, onda Glasnik, ja sam redovno
nisu mi se priznavali pa sam mor’o položiti oni pročitali, reis Kemura mi reče: ‘Svi su to kupov’o i čit’o. Bogme sam i pričepio
još četiri razreda medrese. I eto, kad sam te ocijenili s peticom, a ja te ocjenjujem s neke da budu članovi novina i da čitaju.
došo da polažem ta četiri razreda u Gazi četvorkom. Slažeš li se s time?’ A ja rekoh: Nejse”, kazuje Edhem-efendija.
Husrev-begovu medresu – jedino su nju ‘Reis efendija, ja neću biti hodža. Doš’o sam I nakon što se penzionirao i završio s
komunisti ostavili da radi – dobio sam iz samo ovo položiti da imam pravo u džepu, imamskim pozivom, Edhem-efendija je
arapskog da prevedem tekst o kugi. Kad a ne pravo po Sarajevu, pa sam zadovoljan povremeno predvodio džuma-namaze. Sve
su oni pročitali moj prijevod, rekoše mi da i s dvicom, a i dvica drži papir.’ A on meni svoje hutbe, pisane na latinici i arebici, i
ostanem do kraja, da će na kraju sa mnom veli: ‘Ako nemaš posla, mi te odmah sada danas čuva k’o kapu na glavi. Kako mu je
razvidit. Mislio sam da je to zbog Pojska, primamo u Starješinstvo.’ Ali ja to nisam majka kapu stavila – veli – od tada je nije
pa da će me opet ispitivati nešto nevezano htio, nikako”, prisjeća se Edhem-efendija. skinuo. Odbio je to učiniti i u vojsci te su
za ispit. Kad su me zovnuli, vidim da ih Ipak, sudbina ga je odvela u imam- mu na kraju dopustili da jedini on, u cijeloj
je sedam i među njima reis Kemura osmi. sku službu. Kad se zaposlio kao imam u kasarni, nosi kapu tokom jela. Nakon što
je objasnio propise vezane za kapu, veli:
“Eto, sad kad si čuo, reda je da i ti nosiš
U zatvoru je bio zajedno s Derviš-efendijom Spahićem. kapu. Pa ako ne možeš k’o novinar, ako
ti ne daju, otvorit će Allah svoje hazne i
“On je osuđen, a ja nisam. Izvuk’o me je imenjak Edhem dati nafaku negdje drugo.”
Ova rečenica podsjeća na vrijeme kad
Pašalić, žepački kadija koji je bio tajni partizan. I moj je je glas uleme bio obavezujući. To je vri-
otac bio u partizanima pa je on sutradan, nakon što su jeme kolosa poput Edhem-efendije, koji
su više vodili računa o onome što je pre-
me odveli, odmah otiš’o do Pašalića. Prošlo je nekoliko poručeno i lijepo, nego što mi vodimo o
dana, a Pašalić je doš’o i sredio da me puste. U zatvoru onom što je obavezno. Vrijeme je to bliže
Ilhamijinom nego ovom našem. Eho tog
sam bio osam dana. Nisam dobio ništa zatvora, ali sam vremena može se čuti u hrapavom glasu
Edhem-efendije, posljednjeg “Ilhamiji-
tad dobio ime: uvijek sam ostao mladomusliman” nog” učenika. n

STAV 11/6/2020 59