Page 33 - STAV broj 230

potvrdu genocida, iako je on danas sva-
kako i potvrđen, a drugo je neprobavlji-
vo, ali znatno bliže cilju režiserke, a to
je relativiziranje genocida u Srebrenici.

ZANATSKI JAVAŠLUK
Dakle, narativ ostvarenja Tužitelj, bra-
nitelj, otac i sin smješten je u Hag i prati
suđenje generalu Miloradu Krstiću, op-
tuženom za ratne zločine i genocid u ratu
u Bosni i Hercegovini. S jedne strane je
Krstićev branitelj Michael Finn (Samu-
el Fröler), a s druge tužiteljica Catherine
Lagrange (Romane Bohringer). Već na
samom početku suđenju se priključuje
svjedok K 109, mladić (Ovanes Torosian),
siroče koje su roditelji napustili i koji se
zatim, igrajući fudbal u školi, priključio
srpskoj paravojnoj formaciji “Gvardi- da je lagao jer je sve dogovorio s vlastima Režiserka stvara
ja”, na čijem je čelu bio upravo Krstić. u Sarajevu, gdje je služio desetogodišnju
On tužiteljici potvrdi da je učestvovao kaznu zatvora. Miru, kako mladić sada kvazidokumentarističke
u “paljenju džamije i kuća muslimana u tvrdi da se zove, nasilno vrate u Bosnu i ispovijesti kao asocijacije
selu Glogova, između 9. i 12. maja 1992. Hercegovinu, dok Finn, inspiriran pret-
godine”, te da je bio pod komandom op- hodnim životnim iskustvom, odluči da na stvarnost, kako bi ih
tuženika Krstića (Krassimir Dokov). U posjeti svog oca u staračkom domu. okarakterizirala kao lažne,
toku njegovog svjedočenja Krstić ustane Film Tužitelj, branitelj, otac i sin proble- iz čega se može pročitati
iz svoje stolice, skine slušalice za prije- matičan je na nekoliko nivoa. Krenuvši
vod i kaže kako “ne poznaje tog mom- od samog naslova, nevješto probranog, u kako su sva ona stvarna
ka”. Krstićev branitelj započinje istragu kojem su istaknuti centralni dramaturški svjedočanstva uz pomoć
kako bi provjerio svjedočenje i uskoro, odnosi između tužiteljice i tužitelja, te
gotovo preko noći, a uz pomoć Bosanke oca i sina, a koji, zapravo, pokušavajući kojih je Radislav Krstić
Jasne (Nermina Lukač) koja živi u Am- sukobiti sudnicu i život, pravdu koja je postao prvi Evropljanin
sterdamu, pronalazi mladićevog oca Alek- u procjepu između to dvoje, čine relativ- osuđen za genocid od
sandra Lekića (Izudin Bajrović) i majku nom. Međutim, ostaje nepoznanica da li
(Lubina Mitevska). Nakon susreta i pre- režiserka ističe zadovoljenje pravde u sud- nekog međunarodnog
poznavanja s ocem, svjedok pred sudom nici ili žali za nedostatkom one u životu, suda nakon Nürnberškog
izjavi kako nikad nije vidio optuženog te jer, s jedne je strane mladićeva laž razot- procesa, zapravo, laž
krivena, a s druge je njegov život uništen.
Nadalje, kada je u pitanju scenarij fil-
ma, najveći nedostatak predstavlja suviše tome, i taj odnos ne predstavlja ništa više
brzo razvijanje narativa u kojem se dosta od stereotipnih, nerazumljivih, površnih
toga podrazumijeva. Tako, naprimjer, Finn, dijaloških razmjena informacija. U jed-
inače uspješni holandski advokat, u samo noj od tih scena, na selu, tokom slušanja
nekoliko scena i razgovora pronalazi dvoje klasične muzike sa slušalicama, Finna
ljudi koji žive u nekom zabačenom selu prekine Aleksandar, te mu ovaj ponudi
gdje je civilizacija nasilno zaustavljena i da i sam posluša, što, naravno, implicira
iz prvog pokušaja otkriva da su oni Miri- da on nikada prije nije slušao klasiku jer
ni otac i majka. Otac Aleksandar dolazi u je zaostali seljanin koji ne zna ni kako se
Amsterdam – zatim u Hag – prepoznaje koriste slušalice. Nasuprot klasike jednog
sina – što DNK-a i potvrđuje – Miro iz- Evropljanina, sasvim očekivano, režiser-
javljuje da je lagao... Dakle, Finn u svo- ka nudi banalni zvuk narodne muzike,
joj istrazi i cilju ne nailazi niti na jednu Finnovom odijelu suprotstavlja Aleksan-
prepreku i svi događaji postoje samo kako drov trošni džemper, Bosni i Hercegovi-
bi doveli do Mirinog razotkrivanja, iako ni kao zemljanoj rupčagi čarobne ulice
ostaje nejasno zašto je podatak da on ima Amsterdama.
oca i majku, tj. da nije siroče, kako je tvr-
dio na početku, razlog zašto priznaje da RELATIVIZACIJA GENOCIDA
je lažno svjedočio protiv Krstića. Kakve su kreacije likova i odnosa
Tu su također i plošno izgrađeni od- među njima, takve su i glumačke izvedbe,
nosi među likovima, te se niti jedan od blijede, hladne, lažne, čemu umnogome
njih ne razvija u više od dva međusobna doprinosi i angažiranje stranih glumaca
susreta, što je svakako najjasnije na pri- za interpretacije na bosanskom jeziku, s
mjeru onih naslovnih, Finna i Lagrange, izuzetkom Izudina Bajrovića u ulozi oca
oca i sina. Više od dvije zajedničke scene Aleksandra i Nermine Lukač kao Jasne,
imaju samo Finn i Aleksandar, ali uprkos koji su uspjeli probuditi emociju u svojim

STAV 1/8/2019 33