Page 69 - STAV broj 164-165
P. 69

Najveći broj optuženih strpan je u treću
grupu s Nezirom Bajrektarevićem na čelu
kao glavnim krivcem. Tu su još bili Alaga
Bajrektarević, Juso Bajrektarević, Hasan
Bajrektarević, Ramo Bajrektarević, Ibrahim
Bajrektarević i Sejdo Bajrektarević. Čak
osmerica, od njih dvadeset i jednog, bili su
Bajrektarevići, rođena braća i rođaci

jednog, izašao je u zatvor svojih uspomena. Iz prvog se može             Pijaca u Cazinu
izaći, iz drugog nikad.
                                                                         prije svega, porodična sjećanja, te knjige Cazinska buna i Godine
    Sejdina djeca i djeca drugih učesnika Cazinske bune bila su          koje su pojeli skakavci (druga – boldiran tekst). Zbog prohodno-
stigmatizirana, kačene su im etikete, bili su prepoznatljivi kao         sti samog teksta, crtice su iz Pekićeve knjige ijekavizirane. Tekst
pedesetari, banditi, banditska djeca. Jugoslavenski seljak u novoj dr-   nema formu i ne ispunjava zahtjeve akribičnog rada, on je prije
žavi ne samo stvarno već i formalno-pravno, ekonomski i politič-         svega opis realnih iskustava, ali i svjesne manipulacije tim isku-
ki bio je zapravo građanin drugog reda. Instinktivno i intuitivno        stvima, ali i iskustva koje se pretpostavlja. Nagađanje je ionako
osjećali su da i ne može biti prava pljačka ako, npr., hoće da se        najrasprostranjeniji oblik našeg saznanja. Povod za takvu vrstu
gladni dočepaju hrane iz zadruge, hrane koju je prethodno država         komparacije i samu mogućnost može se prepoznati i u sljedećoj
njima samim otela. Državna odmazda bila je zastrašujuća. Zašto?          rečenici: Ne uobražavaj da stječeš iskustva koja će ti napolju
Nije se smjelo dopustit da se u jednoj već navodno slobodnoj             pomoći da prođeš bolje. Iskustva iz zatvora vrijede samo – za
zemlji bori za slobodu. Ko se bori za slobodu ako je već ima?            drugi zatvor.   n

    Cazinski je ustanak bio i ostao po obimu najveći i po sadržaju
najjasniji primjer nemirenja seljaštva s okovima teške eksploatacije
koju mu je namijenila i provodila jugoslavenska država. Ljudi su ro-
bovali za pravdu koja će postati zločin, za zločin koji će biti pravda.

    “I tako dalje, tamo, do Golgote,
    I kad nam muške uzmete živote;
    Grobovi naši boriće se s vama.”
    P. S. Tekst nije motiviran željom da se ondašnja vlast i ideo-
logija anatemiziraju i ne treba ga stavljati u okvire čestih desni-
čarsko-ljevičarskih idealizacija i razmirica, iako je jasno vidljiva
bezosjećajnost koju je tadašnja vlast manifestirala, pogotovo kad
se u obzir uzme protjerivanje žena i nejači u Srbac. Ali, svaka vlast
eksploatira, demonstrira nepravdu i mehanizam sile. Dok kapi-
talizam eksploatira radnika u ime gramzivosti eksploatatora,
komunizam eksploatira radnika u ime “poboljšanja radničke
egzistencije”. Tekst je, prije svega, podstaknut željom da se isku-
stvo jedne porodice i jednog njezinog člana (Sejde Bajrektarevi-
ća), koji je jedna od žrtava, ali činjenično i moj direktan predak
(did), lično objasni i pokuša razumjeti i opisati drugom patnjom
i drugim iskustvom, isto tako robijaškim – stjecanim u istoj dr-
žavi i u istom trenutku. S tim u vezi, za ovaj tekst poslužila su,

Stari grad, Velika Kladuša

                                                                                          STAV 26/4/2018 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74