Page 73 - STAV broj 164-165
P. 73

Muhamed-age Hadžiefendića, zapovjed-            Tuzla 1944. godine                                          I ubistvo Sead-bega Kulovića name-
nika muslimanskih formacija tuzlanskog                                                                  će bezbroj pitanja na koje će se morati
kraja u Drugom svjetskom ratu.                na kojem se nalazila farma goveda i pre-                  tražiti odgovor. Iako je novoj vladajućoj
                                              rađivali mliječni proizvodi.                              strukturi mogla smetati njegova ideološka
    “Poslije drugog oslobođenja bio sam                                                                 pozadina, neki detalj vezan za njegovu
ponovo komandant mjesta. Tada smo pitali          Visoki stari jablanovi stoljetnjaci ko-               ulogu tokom rata, morao se onda dati i
drugove u Oblasnom komitetu za Kulo-          jima je bilo okruženo imanje u Bukni-                     neki dokaz. Sead-beg je ubijen bez su-
vića: ‘Šta ćemo s njim?’ Rekli su nam da      ju čuvali su uspomenu na bega sve do                      đenja. I njegova smrt zahtijeva otvara-
ga angažujemo nešto u vezi s poljoprivre-     šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada                  nje arhive OZNA-e i detaljnog rasvjet-
dom, pošto je bio velikoposjednik i znao      su bez valjanog razloga posječeni. Baš                    ljavanja prilika u Bosni i Hercegovini
je te poslove. Otišli smo k njemu Nedim       kao i Sead-beg. Kakvom je smrću umro,                     za vrijeme Drugog svjetskog rata, ulo-
Šahinpašić i ja i predložili smo mu tu vr-    ne znamo. Tajnu posljednjeg razgovora                     ge muslimanskog stanovništva, ali prije
stu saradnje. On se na to nasmijao i re-      s majkom oboje su ponijeli u mezar. Za                    svega njegovog dramatičnog završetka
kao: ‘Bilo bi smiješno Gluhiću da ja kao      njegov se, nažalost, i ne zna. Njegova                    obilježenog masovnim strijeljanjima i
beg pomažem vas komuniste.’”                  supruga Cecil pobjegla je u Švicarsku.                    pojedinačnim tragedijama značajnijih
                                              Uspjela je još jednom da obiđe imanje,                    historijskih ličnosti.
    Priča se da su stanovnici Petrovića,      da bi se, šokirana viđenim, uplakana
Pasca, Husina i Ljubača napravili pobu-       odmah vratila natrag.                                         A ustvari, prema tvrdnjama starijih
nu i tražili puštanje Sead-bega Kulovića.                                                               stanovnika tuzlanskog kraja, Sead-bego-
Uzalud! Sva je njegova imovina nakon                            Partizanska vlast u Tuzli 1944. godine  va krivnja bila je samo to što je tokom
ubistva oduzeta. Kaže da je u dvorištu                                                                  rata nekim visokim partizanskim duž-
jedne garaže u Tuzli viđen vojni terenac                                                                nosnicima posuđivao novac i dukate.
pretrpan desetinama perzijanera i raskoš-
nih sehara, zlata i posuđa opljačkanog s                                                                    Sva posljednja politička prepucava-
imanja Kulovića. Prizor se okupljenoj dje-                                                              nja, formiranje novih i rekonstrukcija
ci učinio kao iz knjige Hiljadu i jedna noć.                                                            starih političkih subjekata probosan-
                                                                                                        skog prefiksa i, da se razumijemo, ona
    Njegova je majka faktički izbačena na                                                               unutar bošnjačkog korpusa, a posebno
ulicu. Prestravljena, slomljena, usamljena                                                              onog politički i ideološki zalutalog di-
i opljačkana starica nije imala kud. Od ci-                                                             jela, nekako podsjećaju na bošnjačku
jele muslimanske tuzlanske čaršije, kojoj                                                               dezorijentiranost tridesetih i četrdese-
je njena porodica toliko dala, Sead-bego-                                                               tih godina prošlog stoljeća. Desničari u
vu majku, nekada prvu hanumu Saraje-                                                                    okruženju, vrijeme, čiji smo svjedoci, te
va, nije htio (ili smio) primiti niko. Na                                                               izazovi koji su ispred nas zahtijevaju da-
kraju ju je primila porodica Crnogora-                                                                  leko više pameti nego što su je Bošnjaci
ca Mileve i Joke Ćetković, koja se o njoj                                                               imali tih godina. Ideološko lutanje luk-
starala sve do njene smrti. Od moderne                                                                  suz je koji sebi ne bismo smjeli dopustiti.
Sead-begove ekonomije do danas ostali                                                                   Zaboravljajući periodična krvava deša-
su sačuvani ostaci dvaju betonskih silo-                                                                vanja, iz kojih smo uglavnom izvlačili
sa. Od najluksuznije kuće samo teme-                                                                    onaj deblji kraj, tragični završetak nam
lji. Ispod Husina, današnji “Institut” i                                                                je ponovo više nego neminovan. n
“Dita”, podignuti su na njegovom imanju

                                                                                                        STAV 26/4/2018 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78