Page 68 - STAV broj 164-165
P. 68
DRUŠTVO
Sejdo (u sredini, nosi prsluk) mnogo javilo da radi u rudniku. Samo ko Nakon odbijanja silaska u rudničku
poznaje crtu tvrdoglavosti koju posjeduje jamu i discipliniranja zbog povrede za-
trajanju 2 godine. Jedna smrtna kazna i krajiški karakter može razumjeti koliko je tvorskih pravila, Sejdo Bajrektarević pre-
ukupno 122 godine zatvora, uz prinudan ozbiljan bio Sejdo kada je odbio da siđe mješten je u drugi zatvor, u Zenicu, što
rad i gubitak građanskih prava. u rudničku jamu. Naravno, uslijedilo je je bila najteža zatvorska kazna. Ma kako
discipliniranje, ali robijaš nije popuštao, hrđavo bilo tu gdje ste, uspjeli ste s vre-
ISELJAVANJE U SRBAC uporno govoreći: “Pod zemlju mogu samo menom da se priviknete, moderisali ste
mrtav, živ nikad!” Za takvo je ponašanja iskustvom, koliko je to uopće moguće,
Osuđeni su poslani na izdržavanje ka- samica bila propisna kazna. Da li se po- najgore strane domaćih prilika, mož-
zne, među njima i mladi Sejdo. Ta mla- teškoće koje donosi samica mogu bez od- da ste pronašli za sebe i neke olakšice,
dost mogla je poslužiti kao olakšavajuća govarajućeg iskustva zamisliti? A iskustva ustanovili izvjesne korisne veze, stekli
okolnost. Ako je išta gore od zatvora – zasigurno nisu lijepa. Kad bih osjetio da svakako i prijatelje, pouzdanike, u sva-
to je starost u zatvoru. Stotine porodica mi se hladnoća uvlači u kosti, opet bih kom slučaju upoznali ste ona posebna
prognane su u Srbac. Naredbu o iseljava- krenuo s trljanjem, masirajući se sve pravila preživljavanja, što u okviru uni-
nju od 3. augusta potpisao je Moše Pijade. dok udovima ne bih povratio izgublje- verzalno tamničkih vaš zatvor razlikuju
Najviše porodica raseljeno je s područja nu toplinu. Potom bih se opet hladio. od svih ostalih. A sada vas iz njega ču-
Gornje Vidovske i iz Todorova. Zaselak Znao sam da je pod ovim okolnostima paju i odvode negdje gdje ćete mučan
Bajrektarevići čitav je iseljen. Približno – hladnoća je u tom pogledu i gora od i neizvjestan proces snalaženja i pri-
osamdeset duša: Nezir Bajrektarević i šest gladi – nemoguće, ili barem vrlo teško lagođavanja morati početi iz početka.
članova (žena i petero djece), Juso Bajrek- zaspati i tim oprobanim putem pobije-
tarević i šest članova, Hasan Bajrektarević diti vrijeme. I ovdje najopasnijeg zatvo- Izbjegnut je silazak pod zemlju, ali to
i 9 članova (otac, mati i sedmero djece), renikovog dušmanina. nije značilo kako se mogao izbjeći i rad,
Ramo Bajrektarević, žena i troje djece... nego je samo prouzrokovalo krajnost i
Bila je to odmazda koju je Milovan Ðilas drugu poteškoću koja se nije mogla ni
priželjkivao i okarakterizirao riječima: naslutiti. U Sejdinom slučaju ta krajnost
“Neka kazna bude takva da im nikada pronađena je u Zenici, a zvala se viso-
više buna ne padne napamet.” Osuđeni kogradnja. Ako nećeš pod zemlju, hoćeš
Kladušani, njih četrdeset, na čelu s na- u nebesa, rad je neizbježan. Sve despo-
smrt osuđenima M. Tabakovićem i Nezi- tije obožavaju rad. “Rad oslobađa” kri-
rom Bajrektarevićem, upućeni su u KPD latica je tiranije.
Zenica 2. juna 1950. godine.
I POSLIJE ROBIJE – ZATVOR
Mada je većina Bajrektarevića suđe-
na na visoke kazne, četverica su ipak do- Svemu je došao kraj, Sejdo je odle-
bila Brezu – Adil, Velaga, Hasan i Sejdo. žao svoju zatvorsku kaznu, a robija je
Sejdo je poslije svjedočio kako je trebao bila česta, nezaobilazna tema. Pričljivost
služiti kaznu u rudniku Breza. U Bre- zatvorenika upravo je nevjerovatna. U
zi su smješteni u logor izgrađen za njih. zatvoru i ćutljivci postaju oratori. Sejdo
Napravljeno je bilo dvanaest baraka bez se, pored svih poteškoća i traumatičnih
kreveta i bez slame. Hrana je bila veoma iskustava, do smrti sjećao zatvora. Da li
slaba. Poslije su ih pitali ko bi išao radi- je osjećao neki ponos, da li je u tome uži-
ti u rudnik. Za dobrovoljce u rudniku vao? Čak i najkrvavijeg rata čovjek se
određen je čitav kruh na dan, a ko radi voljenije sjeća nego svog zatvora. U ratu
na drugom mjestu 1/4 kruha. Tada ih se je čovjek bio heroj i kad nije bio. Nije
možda lično, ali je bio posredno općom
heroikom rata. To sjećanje najbolji je do-
kaz kako je život i poslije zatvora i dalje
zatvor. Onaj koji zatvor sa sobom nosi
nikad iz njega nije ni izašao. Pušten iz
68 26/4/2018 STAV
