Page 66 - STAV broj 164-165

DRUŠTVO

Šezdeset osam godina od Cazinske bune

Skakavci

u Krajini
Tekst nije motiviran željom da se ondašnja vlast i ideologija
anatemiziraju i ne treba ga stavljati u okvire čestih desničarsko-
-ljevičarskih idealizacija i razmirica, iako je jasno vidljiva
bezosjećajnost koju je tadašnja vlast manifestirala, pogotovo kad
se u obzir uzme protjerivanje žena i nejači u Srbac. Prije svega,
tekst je napisan sa željom da se iskustvo jedne porodice i jednog
njezinog člana (Sejde Bajrektarevića), koji je jedna od žrtava, ali,
činjenično, i moj direktan predak (did), objasni i pokuša razumjeti

Piše: Ernad BAJREKTAR Nije dovoljno bilo kazniti pobunjene, počeli tući, ispalo dijete iz ruku.” A kako
nego su stradale i njihove porodice koje su su tukli? Kada tuku, kolokvijalno “ma-
Nakon završetka Drugog svjetskog iseljene u Srbac. Teško je pronaći razum- ter jebu” – nikad ne misli da ne moraju,
rata, jedna od želja nove političke ski razlog za takvu kaznu, ali nesumnjivo uvijek da mogu i jače. I u muci, dakle,
garniture bila je postepena uspo- da su razlozi postojali, najprije oni ideo- pronađi neku sreću za sebe. Ničeg se
stava čvrste vladavine koja će ga- loški. Koliko je kazna, kao što je protjeri- ne plaši, ni od čega ne strahuj. Najgore
rantirati i njegovati tekovine revolucije vanje porodica, bila teška, najbolje će ilu- u strahu jeste sam – strah. Sve je ostalo
za koju se ginulo. Prepoznata je potreba strirati činjenica da je riječ o jednom od lakše. Koga sam god pitao kako je pro-
da se izvrši industrijalizacija zemlje koja oblika društvene smrti. Sjetimo se samo šao, odmahnuo bi glavom i rekao: Jebe-
će donijeti progres i svjetliju budućnost. kako su Englezi kao kaznenu mjeru kori- no. Kad bih koga pitao šta su mu radili, i
Praksa će otkriti da nijedan od ciljeva neće stili progon u Australiju, Rusi u Sibir. Ju- taj bi glavom odmahnuo i kazao: Jebali
biti realiziran bez određenih poteškoća. U goslavija, u konkretnom slučaju, progon su mi majku. A šta to znači? To svašta
Krajini dolazi do danas famozne Cazinske u Srbac. Robijaš nije odgovarao samo za može da znači.
bune, u koju će se sliti svo nezadovoljstvo vlastiti čin nego je njegov čin bio kolekti-
običnog čovjeka pritisnutog jadima tadaš- van, kazna se odnosila i na porodicu. S tim Najveći broj optuženih strpan je u tre-
nje egzistencije. Jedan od tih ljudi bio je u vezi, robijaš je imao dovoljno vremena ću grupu s Nezirom Bajrektarevićem na
i Sejdo Bajrektarević, sin Alagin. Tadaš- jer je na robiji jedino i posjedovao vrijeme, čelu kao glavnim krivcem. Tu su još bili
nji državni aparat, lišen i najniže empa- da razmišlja o mukama porodice koja je ni Alaga Bajrektarević, Juso Bajrektarević,
tije, crpio je gotovo sav poljoprivredni kriva ni dužna proživljavala svoju tragičnu Hasan Bajrektarević, Ramo Bajrektarević,
prinos ne ostavljajući stanovništvu ni za srbačku epizodu. Koliko se često sjećao i Ibrahim Bajrektarević i Sejdo Bajrektare-
zadovoljenje osnovnih potreba. Buna je da li je baš robijaš razmišljao o toj poro- vić. Čak osmerica, od njih dvadeset i jed-
bila sasvim razumljiva, a kazna za uče- dici? Na robiji nema filozofa. Na robiji i nog, bili su Bajrektarevići, rođena braća
snika bune užasavajuća. Komunisti su filozofi postaju robijaši. A pravi robijaš i rođaci. Ova grupa terećena je za učešće
pobijedili, a stvarna je neprilika i u so- nikad nije filozof. To je čovjek koji ne u akciji na Malu Kladušu, za kidanje te-
cijalizmu ostalo siromaštvo. Asketski misli o svom i tuđem životu, nego se za lefonskih linija i za izvršenje napada na
puritanizam, koji je u ratu branio da se svoj bori, a na tuđi je zaboravio. Stanicu narodne milicije.
uzme tuđa jabuka, dopuštao je u miru
da se uzme tuđi voćnjak. Politička direk- “TUKUU! UH, BRATE! TUKUU” O tim danima vlastitog života najviše
tiva glasila je: “Izvršiti suđenje nasmrt i su slušali oni koji su imali priliku sjediti
kazne robije, kao i konfiskaciju imovine. Sejdu je milicija zatekla na vlastitom sa Sejdom u godinama koje su protekle,
Stvarati na tim imanjima državna dobra i imanju, u rukama mu je bio njegov tek ro- a često bi, opisujući taj period, govorio
izvršiti raseljavanje porodica. Učesnike u đeni sin Husein. Narodna vlast odmah je krajškim akcentom kratko, mnogoznač-
pobuni izvesti pred vojni sud.” demonstrirala silu. Uhapšen je i priveden. no: Tukuu! Uh, brate! Tukuu! Jedno od
Ostalo je u porodičnim krugovima da je tih kazivanje govori kako su mu stavlja-
povodom konkretnog događaja Sejdo re- li čahure između prstiju i na taj ih način
kao: “Samo mi je žao što mi je, kad su me lomili. Ali, ne treba zaboraviti kako su u
zatvoru prohtjevi skromni, te kako male

66 26/4/2018 STAV