Page 45 - STAV broj 274

radić Kozarac, na sjeverozapadu Bo-
(Gsne i Hercegovine, napadnut je 24.
maja 1992. godine od Jugoslavenske narod-
ne armije i vojske bosanskih Srba. Nakon
dva dana neprestanog granatiranja, Kozarac
“se predao”. Istog dana počeo je pokolj nje-
govih stanovnika pored pravoslavne crkve i
u selu Sušići, nedaleko od Kozarca. Pokraj
štamparije strijeljana je grupa policajaca koji
su se bili predali.
Civilno stanovništvo zatvoreno je u logore Elvir Elezović
“Omarska”, “Keraterm” i “Trnopolje”. Mali Dado
dio Kozarčana pružio je otpor napadačima,
a još manji nastavio je borbu.
U sabah 4. juna 1992. godine grupa Ko-
zarčana, koja se danima krila po praznim ku-
ćama okolnih sela, opkoljena je i napadnu-
ta. To jutro stražu je čuvao jedan momak iz
Kozaruše, ali kad je vidio ljude u uniformi,
pobjegao je od straha... Prvi se pribrao Elvir
Elezović Dado.)

Brzo i spretno rasklopi nožice puškomitra-
ljeza, zaleže i zabi ih u mokru zemlju, otkoči
oružje i nanišani. Neprijatelj je bio sve bliže
i nije više bilo vremena za čekanje i oklije-
vanje. Iza njega je bilo više od dvadeset lju-
di, a između jednih i drugih bio je samo on.
Jedni su se spremali za napad, dugo če- Muamer
kali na ovaj trenutak, drugi se još nisu mogli Kulenović
Amić
odbraniti. Opasnost s te strane nisu ni očeki-
vali. Ostalo je na njemu da odluči, a on nije
bio čovjek koji se povlači.
Čim je nanišanio na prvog, lagano pritisnu
obarač i oružje se poče tresti sijući vatru.
Došlo je vrijeme da puca i znao je, duboko u
sebi je znao, da nema izbora. Sudbina ga je
dovela tu gdje jeste, a ostalo je bilo na nje-
mu. Znao je da je ulog prevelik za bježanje
ili preveliko razmišljanje.
Ispraznio je prvi okvir već za nekoliko
sekundi i odmah, izvježbanim pokretom,
ubacio novi nastavljajući paljbu. Lijevi obraz
tresao mu se od siline udara, a desni se čvrsto
priljubio uz drveni kundak. Nije više ništa
mislio. Jedino što je znao jeste da ova grupa
neće proći dok je on tu i dok je u stanju da
puca. Napadači su, iznenađeni brzim rafalima,
zalegli, tek ponekad podižući glavu. Prvi se Hasan
odavno nije micao. Dado se okrenu i ugleda Mujičić
siluete ljudi kako iskaču iz kuće. “Dobro je”, Didin
pomisli i nastavi paljbu. Oružje koje je tako
dugo nosio sada kao da se spojilo s njim; sa Damir
strane gledajući i izgledali su skoro kao jedno. Blažević
Kroka
Strah više nije osjećao jer je znao da je, dok
god puca, on taj koji je u prednosti.
Pridružio mu se još jedan Kozarčanin pa
su zajedno odbili napad.
Dok je mijenjao još jedan okvir, ču glas
iza sebe: “Dado, svi smo. Izlazi sad odatle.”
Laknulo mu je kada je shvatio da su se
svi izvukli, ostao je još on da se skloni na
neko bolje mjesto, jer tu gdje se nalazio ipak
je bio laka meta. Brzo se okrenu i poče trčati

STAV 4/6/2020 45