Page 55 - STAV broj 274

smo saznati zašto jer još nismo bili ni pri- Kao što su naši i planirali, stajanja. Idemo pravo, na svakom isture-
hvatili borbu. Ali on nam je samo mahao nom mjestu ostaje vas po pet. I to je to,
rukom vičući: “Idemo, idemo, napuštaj agresorski vojnici zagrizli su zatvaramo ih.”
rovove!” Jedan momak protrčao je pored mamac. Osokoljeni time što Nekoliko sekundi poslije, top ispali
nas niz tranšeju dalje ka susjednom rovu projektil. Nismo gledali ni kud, ni u šta.
vičući po naredbi na sav glas: “Povlačenje, su vidjeli da se povlačimo, Oficir mahnu rukom uz glasan povik: “Ide-
povlačenje!” mo, idemo momci!”
Brzo smo izašli u pomoćnu tranšeju ne ostaju u zauzetim Trčeći pognuto, upadali smo u tran-
i uputili se za ostalim vojnicima. Jedan tranšejama, nego iskaču iz šeju nastavljajući za njim. Nas četverica
od oficira iz 108. brigade pokazivao nam ostali smo na drugom isturenom mjestu,
je rukom na betonski potporni zid tačno njih i uz pucnjavu idu dalje. a ostali su produžili. Nalazili smo se tač-
ispred nas: “Momci, svi tamo za ovaj zid Sad smo ih jasno vidjeli. Bilo no ispred četverocijevca. Svako malo čuli
i budite spremni na moj znak da uletite smo gromoglasne pucnje. Zrna su letjela
u rezervnu liniju. Ni slučajno da je neko ih je mnogo. Oficir je podigao iznad naših glava ka agresoru.
krenuo dok ne dadnem znak, naći ćete se Između nas i naše stare linije ležala su
u unakrsnoj vatri.” ruku držeći motorolu. U tijela po cesti i uskoj livadi ispred prvih
Skupili smo se duž zida. Okrenuo sam momentu kada je spustio kuća. Neki od njih su shvatili da ih zatva-
se, bilo nas je tridesetak. Do nas je ponovo ramo i pokušavali su se, bježeći iz naših
došao oficir iz 108. brigade i čučnuo. Vidje- ruku, viknuo je na motorolu: starih rovova, dokopati ceste, ali bezuspješ-
li smo sa svoje pozicije da na lijevoj strani no. Tih nekoliko desetina metara brisanog
naši daju otpor agresoru. Bilo ih je mnogo “Sad, momci, udri” prostora do devastiranih kuća bilo im je ne-
u tranšejama, ali još mi nije bilo jasno zašto dostižno. Svaki njihov pokušaj završavao
smo se povukli. Cimnuo sam ga za jaknu i je kobno jer je naš četverocijevac praktično
on se okrenu. Pucnjava je bila jaka pa sam orao po toj livadi sijući smrt.
morao vikati. “Da neće ući s boka”, pitao vidjeli. Bilo ih je mnogo. Oficir je podigao Ubrzo su nam javili da idemo naprijed.
sam, “jer su vidjeli da smo se povukli?!” ruku držeći motorolu. U momentu kada je Uskom tranšejom uspjeli smo stići do
On se osmijehnuo, pa meni i još jednom spustio ruku, viknuo je na motorolu: “Sad, položaja koje smo bili napustili. U rovu do
momku mahnu rukom da dopužemo pre- momci, udri!” nas došlo je do pucnjave. Tri su agresor-
ma njemu. “Vidite, to je i cilj”, reče upiru- Tutnjava slična gromoglasnoj grmljavini ska vojnika u pokušaju da prihvate borbu
ći prstom, “kad uđu ispred ovih kuća, mi sručila se na agresorske vojnike. Vibracije ubrzo bila eliminirana.
ulazimo u rezervne položaje i zatvaramo su se osjetile na zidu na koji smo bili naslo- Nisu imali kuda: ako krenu preko li-
ih u potkovicu. Šah-mat”, reče namiguju- njeni. U istom momentu odjeknula je straš- vade, čeka ih četverocijevac; krenu li li-
ći. “Ali lijeva strana osta”, doviknem mu. na eksplozija nekoliko metara od ukopanog jevo, naići će na nas; pođu li desno, idu
“Hodite ovamo, ali ne van zida, pogledaj- četverocijevca. Mislio sam da je tenk pogo- na momke koji su polahko zatvarali stare
te dobro ispred kuće iza ograde.” Prekri- dio granatom blizu njih. Međutim, dim se položaje u ponovnu liniju. Jedino što ih je
ven mrežama, iza velikog žbuna, stajao je brzo razilazio, a onda graja i vika na liniji čekalo, ma šta izabrali, bila je smrt, jer na
četverocijevni top. Grdosija kojoj su samo propraćena još jačom pucnjavom. Ponovo ek- predaju nisu ni pomišljali.
cijevi virile iznad zemlje. splozija, pa još jedna. Nadvirimo se i vidimo Uskoro smo, za nekih pola sata, uspjeli
U tom momentu pucnjava je postala još tenk koji je krenuo preko naših napuštenih povratiti cijelu liniju. Ostalo je dvadesetak
glasnija. Tenku se iz smjera porušenih kuća položaja sav u plamenu. Uz škripu se svalio tijela agresorskih vojnika. Po ispravama
približavala praga koja mu je do maloprije na desnu stranu u obližnje korito. Oficir se koje smo kod njih našli, vidjelo se da su
davala podršku. Stizao je i još jedan tenk. okrenu prema nama: “Momci, spremite se, većinom iz Srbije. Neki od njih bili su iz
Ne više od 100 metara ispred nas prvi tenk na moj znak krećemo!” Valjeva, Apatina i Užica, a trojica iz Crne
došao je nadomak naših tranšeja, a njihova Ponovila se jaka eksplozija na istom Gore, iz Nikšića.
pješadija već je uskakala u njih. onom mjestu. Sad se jasno vidjela duga Bila je to velika pobjeda, ne samo
Kao što su naši i planirali, agresorski cijev topa koja je stršila između obližnje zbog uništene tehnike i ubijenih agre-
vojnici zagrizli su mamac. Osokoljeni time kuće i garaže. Oficir se okrenu: “To je naš sorskih vojnika, bila je to pobjeda jer taj
što su vidjeli da se povlačimo, ne ostaju u protuoklopni top T12. Naš džoker. Jutros dan niko od naših vojnika nije izgubio
zauzetim tranšejama, nego iskaču iz njih je dovučen s Omerbegovače dolje. Kad is- život. Imali smo dvojicu teže i dvojicu
i uz pucnjavu idu dalje. Sad smo ih jasno pali sljedeću granatu, mi krećemo, nema lakše ranjenih. n

STAV 4/6/2020 55