Page 79 - STAV broj 274

Sarajevo
između
svjetskih
ratova

spomenutim “razvijenijim” centrima. Či- jer šta su mogli drugo i očekivati od gru- tome, izložbe su se održavale na različi-
tava plejada slikara poput Sretena Stojano- pa i koterija koji su gospodarili, a i danas tim i nekad neadaptiranim prostorima
vića, Nedeljka Gvozdenovića, Ive i Luke gospodare umjetničkim nastojanjima oba na više lokacija u gradu, među kojima je
Šeremata, Omera Mujadžića, Koste Hak- naša velika centra (misli se na Beograd bila i Vijećnica, a što nije bio pravi način
mana, Jefte Perića i mnogih drugih osta- i Zagreb, op. a.)?! Kako mu drago, oni popularizacije.
ju u Zagrebu ili Beogradu, mada će oni u naši umjetnici koji su slali svoje radove
psihologiji drugih sredina ostati “bosan- na vanjske izložbe doživjeli su ne male FORMIRANJE PRVIH UDRUŽENJA I
ski slikari”, čak i pored svih prisvajanja, neugodnosti. Ili se slika nikad nije, ili ZBIRKI
a što je posebno karakteristično za Ome- vrlo rijetko, mogla prodati, ili su je gur- Ipak, i u jednom takvom okruženju do-
ra Mujadžića. nuli u najgori ugao izložbenih prostorija, lazilo je do povremenih umjetničkih orga-
Ipak, u svemu tome osjeti se i jedna spe- naročito ako je bolja, ili su razni ‘ocjenji- niziranja koja su omogućavala kakvu-takvu
cifičnost kada je školovanje u pitanju, a to vači’ između tri odabrali manje vrijednu. promociju sve većem broju slikara željnih
je preferiranje Pariza među našim slikari- Dotle su opet u samom našem gradu (mi- dokazivanja. Tako je 1924. godine osnova-
ma (za razliku od nekadašnje okrenutosti sli na Sarajevo, op. a.) tjerali svoj posao no Udruženje prijatelja umjetnosti “Cvije-
Beču i Budimpešti), koji pohađaju veoma razni pokućarci ili su stranci vrlo slabih ta Zuzorić” (postojala je i istoimena beo-
važne škole poput Ecole des Beaux-Arts, kvalifikacija, ali dobrih preporuka, koje gradska organizacija), koje su organizirale
akademije Colarossi ili Conservatoire Na- su im često davali i naši ljudi, oduzimali isključivo sarajevske žene. Ovo udruženje
tional des Arts et Metiers i dr. Ta iskustva našim slabije stojećim umjetnicima za- bavilo se kulturom u širokom smislu, pa
bit će važna, prije svega u sintezi novoste- dnju materijalnu korist ili ubijali i ono je, između ostalog, organiziralo i likovne
čenih formalističkih umjetničkih shvata- malo ugleda likovnoj umjetnosti što ga izložbe. Osim ovog udruženja, bila su ak-
nja i postupaka i lokalnih tema, odnosno je još bilo u gradu.” tivna i kulturno-prosvjetna društva po-
veoma interesantnih figuralnih i pejzaž- U jednom intervjuu tridesetih godina put “Prosvjete”, “Napretka” i “Gajreta”
nih interpretacija u kojima će se osjetiti Roman Petrović žali se kako “mi imamo te jevrejske “La Benevolencije”, što je na
raznorodnost utjecaja impresionizma, fo- mnoge darovite umjetnike školovane u neki način označilo i aktivniju ulogu mu-
vizma, kubizma i ekspresionizma, a sve to najizgrađenijim i najkulturnijim slikar- slimanskih, odnosno jevrejskih umjetnika
unutar jedne bosanske inačice. skim sredinama u Evropi, ali mi nema- u kulturnom životu grada. Također, 1926.
Međutim, odrazi svega toga na likovnu mo dovoljno ni materijalnih ni socijalnih godine otvoren je salon Desimira Skočaji-
scenu u samoj Bosni bili su veoma blije- uslova za umjetnički rad”. I dodaje: “Pu- ća, u kojem su priređivane brojne izložbe.
di. Osim što su se umjetnici suočavali s blike vrlo malo, portretisanja minimalna, Posebno važan potez bilo je osnivanje
veoma oskudnim tržištem, na kojem su pomoći niotkud.” Galerije slika Zemaljskog muzeja, na čemu
veoma teško prodavali svoje slike, suo- Dodatni problem bio je nedostatak se angažirala umjetnička grupa “Četvorica”,
čeni s nerazumijevanjem publike, oni umjetničkih profesionalnih udruženja s Đokom Mazalićem, Karlom Mijićem, Ro-
također nisu mogli ili su veoma teško koja bi stala iza svojih članova te probu- manom Petrovićem i Sigom Summerecke-
aplicirali za velike grupne izložbe na po- dila likovnu scenu u Sarajevu. Doduše, na rom. Potreba da se unutar muzeja izdvoji
dručju Kraljevine zbog obimnih troškova državnom nivou postojalo je Udruženje prostor za galeriju savremenih autora bio
ili potcjenjivanja od žirija prilikom oda- umjetnika SHS, ali su naši umjetnici ve- je od odlučujuće važnosti za organiziranu
bira radova, odnosno preferiranja nekih oma malo participirali u njegovom radu, sakupljačku djelatnost i prikupljanje slika
drugih slikara. a o ozbiljnijem utjecaju na organizacijsku razbacanih po različitim mjestima i privat-
O jednoj sumornoj situaciji na likov- strukturu ili neku ozbiljniju promociju nim zbirkama, a upravo će ovo zalaganje i
noj bosanskoj sceni tog vremena pisao je uopće se nije moglo govoriti. Isto tako, sakupljenih približno 500 slika dovesti do
i Đoko Mazalić: “Nezadovoljni stanjem u Sarajevo nije imalo svoj zvanični salon, kasnijeg formiranja Galerije Bosne i Herce-
vlastitoj sredini, oni stariji oprobavaju se veliku godišnju izložbu ili, na kraju kra- govine. S druge strane, formiranjem zbirke
izvan nje: u Beogradu, Zagrebu i dalje. Tu jeva, akademiju, što bi sve zajedno podi- Sarajevske opštine stvoren je fundus budu-
su najbolje osjetili svoju neorganiziranost, glo likovnu scenu na viši nivo. Suprotno će kolekcije Muzeja Sarajeva. n

STAV 4/6/2020 79