Page 77 - STAV broj 274

čovjek želi da posjeduje tajnu, da ima ono Magazin “Stav” u
što drugi nema i nije toga ni svjestan i,
premda se nalazi u jednom okruženju koje dogovoru s aktuelnim
ne ostavlja dojam dunjalučkog momenta, mesnevihanom hadži
pao je kao žrtva pohlepe, jer je htio ono
što drugi nema.” hafizom Mehmedom
“(...) Slon je u pravcu kojim ste upra-
vo namjerili, slonića ne koljite, poslušaj- Karahodžićem prenosi
te. (...)” Možda će vam se učiniti da je on u nastavcima dersove
sam i bez zaštite, ali nije tako. “(...) Slo-
nići su na vašem putu, loviti ih, za tim iz “Mesnevije” održane
žude vaša srca. (...)” Kao da im je rekao
da vidi šta je u njihovim srcima i da zna u Mevlevijskom
koliko je to pogubno po njih pa ih zbog kulturnom centru
toga upozorava. “(...) Vrlo su slabašni,
nježni i dobro ugojeni, ali imaju majku Hafiz Mehmed Karahodžić na Jekovcu
koja ih traži i prati iz skrovišta. Na tra-
gu svoje djece ona će prevaliti unaoko- oduševljeni pa su joj govorili: “Kako si Sve dok ti ne pokuca ova smrt, odnosno
lo stotinu fersanga, jecajući i uzdišući ti samo sretna osoba, niko na dunjaluku “umrite prije smrti”, pa da ponovo us-
(...).” Jedan fersang iznosi 6.240 metara. nema sretniji od tebe.” Kako je vrijeme postaviš kontakt s ovim pticama i da se
“(...) Vatra i dim izbijaju iz njene surle, prolazilo, sve je manje osjećala vezu s tom vineš prema nebu.
pazite se pred njenom razjarenošću i pticom zato što više nije bilo prostora za Razmislimo o ovom primjeru i kako
tugom za ubijenim djetetom (...).” Eto, čežnju, jer je ptica već ulovljena. Nakon ovdje pohlepa može da nas uništi a da ni-
tako im je rekao upozoravajuće riječi, a nekoliko dana u zatočeništvu, ptica je smo ni svjesni. Dalje idu bejtovi koji nam
onda hazreti Mevlana ovo veli: “(...) Evlije umrla. Žena je tugovala jer joj život nije pojašnjavaju šta znači odvažiti se protiv
su Hakova čeljad, o, sinak, (...)”, Allaho- imao smisla bez te ljepote, pa je sama sebi ovih Allahovih robova koji izgledaju da su
vi prijatelji, “(...) bilo da su prisutni ili govorila: “Mislila sam da sam se u tijelo usamljeni, bez zaštite, sirotani, a mi često
odsutni On je obaviješten o njima (...)”, zaljubila, a upravo sam bila zaljubljena u govorimo da ne smijemo zaboraviti da su
vodi brigu o njima i oni su pod Njegovim slobodu te ptice i krasotu koju joj je Bog to kapljice koje su u vezi s morem, iza njih
okom i Njegovim nadzorom. Sad će dalje dao. Tijelo tu, evo, i sada stoji, ali ono stoji more. Pa, i ako se desi da vidimo da su
govoriti o tome šta znači boriti se protiv nije predmet moje ljubavi, već je to bila preselili, ubijeni, paćeni, neka znamo da je
njih i činiti ezijet ovakvim Allahovim ro- zamka meni na koju sam se upecala.” U to odabir Gospodara da ih posebno poča-
bovima, Božijim prijateljima. toj takvoj tuzi na vrata joj kuca smrt. Pita sti, pa su počašćeni kao šehidi koji nikada
Ali, ovaj me bejt zainteresirao i iz jed- je žena: “Zašto si došla po mene?”, a smrt ne umiru. I kada umru, oni i dalje nastave
nog drugog ugla, kako ga povezati s pohle- joj odgovara: “Da te ponovo vratim nebu živjeti. To nam ajeti-kerim kaže: “Nikad
pom na koju je hazreti Mevlana upozorio da letiš s pticom, jer da si je pustila, onda ne recite za one koji su poginuli na Alla-
i ovi koji dolaze, u smislu nas samih koji bi imala svaki dan jedan novi i puno in- hovom putu da su umrli. Oni su živi, ali vi
putujemo na ovom duhovnom putu i gdje tenzivniji užitak u tom gledanju i puno to ne osjećate.” Kako su šehidi oni koji su
možemo prepoznati pohlepu pri nama bi štošta saznavala svaki dan. Ali, kad si pali u borbi za istinu na bojnom polju, tako
kada je u pitanju naš susret s ovim ljudi- je zatočila i desilo se ovo što se desilo, ja su i oni koji su poginuli od sablje ljubavi.
ma. Jedno kazivanje želim s vama podi- sam tu da ti pomognem da ponovo dođe “(...) Ne misli da je odsustvo od njiho-
jeliti koje će nam, čini mi se, pomoći da do tog susreta.” va noksanluka (...)”, od njihove manjka-
rasvijetlimo i taj moment. U jednoj priči Ova bi žena mogla biti naš nefs u kome vosti, “(...) jer On će se osvetiti radi nji-
kaže se da je bila jedna prekrasna ptica. je i pohranjena pohlepa. Ove ptice su Alla- hovih duša (...).” Da nam ovo lakše bude
Bog je tako dao lijepom da je bila takva da hovi robovi koji su tu uvijek prisutni i oni shvatljivo, ovako ćemo to pojasniti: “Ne
je letom unosila radost u srca onih koji je su nebeski; premda hodaju zemljom, oni misli da je odsustvo te brze pomoći”, ako
gledaju. To je bila prava raskoš i ljepota. su ptice uzvišenih visova. Pojavi se pohle- ga je neko napao i sad misli da mu niko
Jedan dan ona padne za oko jednoj ženi. pa, nije nam to strano, učenik bi volio da nema pomoći, “zbog njihove manjkavosti,
Ona, oduševljena i ushićena, gledala je tu zarobi učitelja da mu ne može niko drugi jer On, Bog Uzvišeni, osvetit će se radi nji-
ljepotu pred sobom. Ptica to primijeti i prići osim njega. Tog učitelja ne možemo hovih duša.” Jer je On rekao: “Ko nepri-
vidi da se žena zaljubila u nju pa joj, kao staviti u kavez, jer on nije ta vrsta ptice za jateljstvo pokaže prema mome prijatelju,
odgovor na ovu njenu ljubav, kaže: “Haj- kaveza, puno je veći. Mi slušamo znanje ja mu navijestim rat.” “(...) On je rekao:
de sa mnom leti.” Desi se tako da i žena njihovo, čitamo knjige od tih velikana i (...)”, Hak Uzvišeni, “(...) ‘Moja čeljad su
najedanput može da leti. Tako su letjele, onda mislimo da je to naša svojina i ne ove evlije, samci u tuđini, odvojeni od
gledale krajolik kuda ih ta ptica vodi. Žena damo je drugima. Vjerovatno smo imali carstva i krasota (...)’”, dakle garibi. Ov-
je bila presretna. Kada se vratila, pomi- priliku obratiti se nekome za neku knji- dje nas upućuje na onaj hadisi-šerif: “Budi
slila je u sebi: “Šta li će biti ako ova ptica gu za koju znamo da je taj ima, a on je ne na ovom svijetu kao garib, stranac.” Da-
htjedne da ide dalje, da više ne navraća da, jer misli da će s tim otići to njegovo kle, nemoj ni slučajno da budeš prevaren
u ove krajeve, kako ću bez nje, a ovakve, znanje. Ili smo bili u prilici kada neko od po pitanju tvoje otadžbine. Nije ovo tvoja
sigurno, više neću naći?! Sigurno ću joj učenika kaže: “Ja znam od svog učitelja domovina, nebo je tvoja domovina. Budi
napraviti zamku i uloviti je sljedeći put.” ono što vi ne znate”, da bi istakao neku garib ili putnik-prolaznik, hodočasnik
Kada je ptica sljedeći put došla na ženin svoju superiornost u tome. Na taj način, koji se zaustavio na trenutak ispod nekog
mamac, ulovljena je i stavljena u kavez. da je ne znam ti koliko obimno to zna- drveta da se malo odmori, a zna gdje je
Žena je bila presretna i svim drugaricama nje, ono je mrtvo, mrtva ptica u tom ka- naumio, gdje je cilj i ne gubi vezu s njim.
pokazivala je taj prelijepi trofej. Svi su bili vezu i nikakve fajde nećeš od toga imati. (Nastavit će se) n

STAV 4/6/2020 77