Page 74 - STAV broj 274

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Poslije Bajrama

IMA VIRUSA I

OSIM KORONE

Piše: Nakupi se u čovjeku raznih peksinluka, boleština i virusa. Dok smo
Safet POZDER se sklanjali od ove korone, imali smo se priliku hrvati prsa u prsa s
brojnim drugim virusima koji su tu odavno i koji će, po svoj prilici,
ostati tu i onda kada korona bude samo sjećanje

rođe ramazan. Prođe i Bajram. I liječiti. Valja u izolaciju, karantin, šta zvali “muhtar”. Bio je muhtar i otišao
život tako prođe. Ništa sa sobom god. Pohlepa, sebičnost, samoobmana, s ovog svijeta kao muhtar. Mi imamo
odavde ne nosimo, to znamo. samoljublje, ljubomora..., sve virus do običaj da skoro sve preinačimo, skra-
PNe nosimo, ali poslati može- virusa. I onda dođe ramazan, a “prvi timo ili nekom svom hiru i ćejfu pri-
mo. Svaki dan posta, svaki tespih, sahi- klaster” potpuno izoliran – Iblis u oko- lagodimo. “Merhaba” smo izokrenuli
fa Kur’ana, dova iz duše, sadaka, kakvo vima. Post je i antibiotik, i vitamin, i u “mehraba”, pa su i muhtara mnogi
dobro djelo..., sve smo to poslali i sve to intenzivna njega, i respirator – svako- zvali muktar.
će nas, ako Bog da, sačekati ondje. A šta me po potrebi. U toj su džamiji ramazani bili posebni.
i koliko smo poslali? – e, to mi ponaj- Odoh ja u svoju džamiju. Ne u onu u Osjetio sam ih svega nekoliko. I Bajram.
bolje znamo. Svako od nas ponaosob. kojoj službujem – u njoj sam svaki dan. I njih pamtim nekoliko. Zapravo, jedan
Prođoše i ramazan i Bajram, a osta- Odoh u onu u kojoj sam se otisnuo ka od rijetkih videouradaka koje posjedu-
doše sjećanja i uspomene o kojima ćemo svom Gospodaru. Lizoperci, selo u kojem jem iz tog vakta upravo je bajramski.
besjediti djeci i unučadima. Imat ćemo i sam ponikao, svilo se u zelenilu i raštr- Ljudi se vesele i pjevaju pred džamijom.
o čemu. Ako ništa, bar je ovaj ramazan, kalo u tri mahale. Ljepota mu se kruni Onda uđu u mejtef da se proegleniše i
pa i Bajram, bio toliko neobičan – a ne- po vodama Jablaničkog jezera niže nje- popije kahva, a kahvu pravi moj babo,
običan nekad znači vrlo lijep i mio – da ga. Nasred te ljepote ta je moja džami- rahmetli Sulejman. Na snimku je ushi-
su dugo ima kazivati. ja. Sagradio ju je, vjerovatno, neki moj ćen i grananjem ruku pokazuje svijetu
Prođe ramazan u kome smo imali predak, jer se zove po mom prezimenu. kako voda vrije i kako će kahva za koji
priliku dosta toga čuti i naučiti. Kaziva- E, ta lijepa džamija je sehara ljepote, one tren biti na hastalima. Danas ni za ka-
li su mnogi i svakojake je ponude bilo. duhovne, ali i fizičke – ako je kada zi- hvu nemamo vremena.
Meni moj Nazif iz daleke Amerike veli: jaretite, znat ćete o čemu govorim. Na- Virnem kao dječak i motrim ljude.
“Vjeruj mi da odavno nisam naučio o cionalni je spomenik naše zemlje. I da Oni s kapama u pročelju. Kazivali su mi,
vjeri kao ovog ramazana!” I vjerujem nije, meni je sve. a i Amir-efendija, sadašnji imam moje
mu. Naučio sam i ja mnogo. Naučio Zijaretih je ovog ramazana, onako džamije, to je pribilježio – a on je živa
sam da se, s vremena na vrijeme, treba potkraj, da se okrijepim. Tu sam prvi riznica džemata – da su u toj džamiji na
“kahvenisati sa sobom” ili, modernim ezan proučio, prvi put kamatleisao. Tu Bajram dolazili ljudi iz desetog sela. U
jezikom kazano, resetirati se. Nakupi se sam – kao da se sad gledam – palio kan- prvom safu znalo je biti i do deset ahme-
u čovjeku raznih peksinluka, boleština i dilje i onda s ostalom djecom kroz selo dija, od onih koji su učili u Travniku ili
virusa. Dok smo se sklanjali od ove ko- koliko me grlo nosi vikao: “Vakat, va- Sarajevu do onih koje je ilum odveo do
rone, imali smo se priliku hrvati prsa u kat večerati!” Tu sam, onako dječački Perzije ili Stambola. Jedni druge znali
prsa s brojnim drugim virusima koji su nevino, motrio kape na glavama starih su nutkati da hutbu kazuju.
tu odavno i koji će, po svoj prilici, ostati ljudi. Francuzice, crveni fesovi, fesovi Cure su svoje ruho, umjesto mlado-
tu i onda kada korona bude samo sjeća- obmotani nečim žutim, bjelice... Kako ženjinoj kući, znale slati tu, u tu lijepu
nje. A bit će. Sve bude i prođe – samo su samo držali do tih svojih kapa! Mogao džamiju koja je sagrađena prije 490 go-
On, Veličanstveni, ostaje. si mu serbez glavu skinuti, ali kapu ne dina. Srušena je pa je obnovljena. U njoj
Još je davnih dana Iblis u nas ubacio smiješ ni poprijeko pogledati. Ti ljudi su i sada stari ćilimi koji joj daju poseban
vrlo opasan virus zvani “ja sam bolji”. gologlavi ne bi ni na mahalu izišli, a ka- miris. Mahfil joj je i sada drveni, s istu-
Pozitivni na taj virus su mnogi. Valja se moli se u džamiju pomolili. Ahmeta su renim mjestom za mujezina, na kojem

74 4/6/2020 STAV