Page 75 - STAV broj 274

sam i ja nekad sjedio. Svaki korak po Jer, ramazan prođe. Prođe i Konjanici bi stizali i od Konjica, i od
mahfilu proprati škripa dasaka. Jablanice, i od Prozora. Ondje, s onu
Kad smo je obnavljali – munara je Bajram, i ovaj, Ramazanski, stranu jezera, od Slatine bi se dolazilo
porušena i pala je na ostatak džamije – i onaj, Hadžilanski. Prođu čamcem. Nije svak’ imao čamac pa su
temeljito smo obili zidove. Našli smo mnogi dovikivali i čuveni poziv “haj
minber, u prednjem zidu, lijevo od po- godine. Samo je dobro prebaci!”, a mnogi, opet, vidjeli čast u
stojećeg. Dakle, prvobitno je bila ma- tome da prebace nekoga preko jezera. I
nja. Našli smo i skelet s desne strane. trajno. A dobra ima. Bog mi snijeg do pasa se gazio, ali se opet vese-
Znači, bio je nekad uz samu džamiju. je svjedok da sam svojim lilo i pjevalo. I kahvenisalo.
Nije bio okrenut prema Kibli. Kosti su Odem, tako, i sam sa sobom egleni-
nošene u Sarajevo i ukopane su nedale- očima vidio i ušima čuo da šem. To mi je mjesto, ta džamija – sigu-
ko od džamije. Amir-efendija mi pred- ima. Da nema, ne bi ni nas ran sam, ubilo mnoge viruse. Ostalo ih
laže da ih nekako obilježimo. I hoćemo, je ihi-hi. Tu sam otpočeo svoju duhovnu
ako Bog da. bilo. Dobro se stalno čini i rehabilitaciju. Da ga nije bilo, ili da ga
Službovali su u njoj mnogi imami ne pohodih kad je trebalo, ko zna kud
– ja sam samo mujezinio. Sabrali smo njime se vjera potvrđuje. I bi sve otišlo.
dosta podataka o njima. Jedne godine uz ramazan, i na Bajram, i Dumam o tome i gledam svoje dijete.
– bezbeli, jako davno – desilo se da su Njemu će, nadam se i činim sve da bude
se dva imama nešto zainatila, pa su se u između njih. Uvijek tako, neko drugo mjesto, odnosno neka
selu klanjale dvije teravije i tog ramaza- druga džamija mamiti slične emocije i
na ezan učio dvaput za svaki vakat. Na sjećanja. On će, a Bog najbolje zna, pred
Pozdera guvnu klanjali su Pozderi, i te- “Jesi li znao da je para propala?”, pi- sobom imati kudikamo više virusa. Učim
ravije, i vaktove, a u džamiji Bajramo- tao ga konjanik. ga da bude dobar, da nikog ne mrzi i da
vići i Šćuci. Već sljedeći ramazan svi su “Nisam”, pravdao se. nikom zlo ne čini. I mene je moj Sulej-
skupa u džamiji klanjali. “Onda ćemo ovako. Ako nisi znao, man, rahmet mu duši, tako učio. Bit će
U džematu su nekad, u stari vakat, nek’ ti Bog u tvom malo dadne svako da sam ponešto savladao.
bili i čuveni Dilarevi dućani. Bili i izgor- izobilje i hajr, a ako jesi, nek’ opet On Jer, ramazan prođe. Prođe i Bajram,
jeli. Njihov sahibija uzjahao konja pa po presudi – a ti znaš da u haramu gajre- i ovaj, Ramazanski, i onaj, Hadžilan-
robu u Travnik. I dok je on u putu bio, ta nema!” ski. Prođu godine. Samo je dobro traj-
“para propala”. Došao, namirio se, platio Tu se rastaše. Konjanik odjaha u no, a dobra ima. Bog mi je svjedok da
propalom parom i sve prešutio. Trgovci Travnik, a sahibija pohita svojim duća- sam svojim očima vidio i ušima čuo da
shvatili sve kad je on već odjahao nazad, nima. Zateče ih u plamenu. Kako tad ima. Da nema, ne bi ni nas bilo. Dobro
pa za njim poslali hitrog konjanika koji propadoše, više se nikad ne uspraviše. se stalno čini i njime se vjera potvrđu-
ga stiže tek na Vratnoj gori, koji sahat Na Bajram se u džamiju u Lizoper- je. I uz ramazan, i na Bajram, i između
hoda od sela i dućana. cima dolazilo i kopnom i preko vode. njih. Uvijek. n

STAV 4/6/2020 75