Page 41 - STAV broj 161
P. 41
bošnjak u new yorku
Piše: Život uvijek ide dalje
Nebojša
ŠERIĆ ŠOBA Kruščica
Samo što sam bio otvorio vrata, snažna detonacija baci
me unutra. Mozak prestade funkcionirati. Uši prestadoše
raditi. Vidjeh komešanje, bacanje plahti i ćebadi,
ispadanje findžana, haos i košmar
Gurao sam drva u peć, ništa pa- Barem se nismo smrzavali po rovovima. dalekom mjestu u kojem ljudi u to doba
metnije nisam mogao raditi. Pro- A znao sam da me za nekoliko sati čeka dana piju espreso i meze kroasan. Gledao
čitao sam sve što sam donio sa smjena na muzejskom topu od 23 milime- sam kako nas na sigurnoj visini prelijeće
sobom. Baterije su na izdisaju. tra, kojeg su ko zna kada Švabe napravi- NATO avion. Za nekoliko minuta pilot
Ostao je samo stvarni svijet i ono što ga le u Ruhrskoj oblasti i ostavile u Saraje- će biti u Italiji, na kahvi u bazi.
je činilo takvim. Ratna je godina, hiljadu vu za vrijeme onog rata. Imali smo samo
devetsto devedeset treća. Na peći je još nekoliko granata za koje nismo znali da Povratak u smrdljivo i zagušljivo prize-
bilo jučerašnjeg graha kojeg su revnosno li će opaliti. “Švabo” se ukopao duboko mlje činilo mi se boljom opcija od ostanka
donosili iz kuhinje. U sobi su svi pušili, pod zemlju da bude više moralna podrška napolju. Nešto mi je govorilo kako je vri-
bilo je teško doći do daha. Jedini zvuk pješadiji nego bilo kakav ozbiljan oslonac. jeme da se vratim u kuću. Samo što sam
dolazio je iz spavaće sobe, neko se u rano bio otvorio vrata, kad me teška pijavica
jutro mazohistički kljukao tranzistorskim Nisam više mogao izdržati unutra, za- uze pod svoje. Mozak prestade funkcio-
vijestima s drugih ratišta. želio sam se svježeg zraka. Zavezao sam nirati. Snažna detonacija bacila me unu-
čizme i pogledom se pozdravio s ekipom. tra. Uši prestadoše raditi. Vidjeh kome-
Protegao sam se, uvlačio potkošulju u Osjetio sam njihove poglede. Njima je šanje, bacanje plahti i ćebadi, ispadanje
pantalone, skidao vlasi kose s košulje, pro- očigledno više prijala sigurnost pretrpa- findžana, haos i košmar. Kartaši su jedan
lazio češljem kroz svoju već rijetku kosu. ne nastambe nego svježina ratnog zraka. za drugim ulijetali. Sve je uredu, pomi-
Pokušavao sam se dotjerati. Ne znam za- slih. Dvije minobacačke granate pale su
što. Nije bilo smisla izgledati bolje u ta- Čim sam iskoračio, graja ekipe koja je nekoliko metara jedna od druge blizu
kvim okolnostima i na takvom mjestu. napolju kartala za trenutak mi je zaglu- stola. Srećom, u blato. Ekipa koja je ušla
Ogledalo je bilo blizu mene, posljednja šila uši. Zagledao sam naokolo. Priroda ubrzano je udisala ustajali memljivi zrak
stvar koju sam u njemu htio vidjeti bio je bila nevjerovatna. Selo Jezera na brdu podruma, prepadnuta do srži svog bića.
je moj odraz. Žuč zaista je na lijepom mjestu. Sunce je Samo se Kruščica uhvati za lavabo.
skoro cijeli dan obasjavalo sve kuće, a i
Bili smo se dvjestotinjak metara is- hlada je bilo dovoljno. Šuma je odmah Kako se uhvatio, tako pade na pod.
pod Golog Brda, mjesta na kojem je već iznad sela pa je klima itekako prijatna u Poče hvatati zrak poput ribe, kao da želi
bilo teške marisane. Ali, uprkos svemu, ljetnim vrućinama. Kroz selo je prolazio nešto kazati, ali riječi nisu izlazile. Lice
život je išao dalje. Čovjek se nada da će put koji je ispod dalekovoda vodio pre- mu je odjednom promijenilo boju. Pla-
ostati živ bez obzira na okolnosti i situa- ma Vogošći na zapadnu stranu, a prema ve oči zagledaše se u neku daljinu, a za-
ciju u kojoj se zatekne. Nikome nije bilo Buča Potoku na istočnu. Bio je blatnjav tim zađoše za kapke. Njegova plava kosa
prijatno, svi su jedva čekali smjenu, da i pun rupetina, ali je bilo moguće doći odjednom se učini kao perika na beži-
se zatrče nazad prema rijetkim svjetlima autom. Seljani su pobjegli prije nego je votnoj lutki. Strgoše mu košulju, nigdje
grada u daljini i prepuste liniju sljedećoj brdo postalo ratište. krvi, nigdje ništa. Samo jedno mjestašce,
grupi boraca koja će tu provesti naredna kao bubuljica, pokazivalo je trag sićušnog
tri dana u ko zna kakvim okolnostima. Prišao sam stolu za kojim se kockalo. gelera koji je otišao pravo u srce.
Igrao se remi, bacale su se karte, umjere-
Pritisnuo sam play na svom walkmanu. no psovalo i zanovijetalo. Stolom su do- Dim cigareta u prizemlju nečije kuće
Pjesma Sinking grupe “The Cure” krenula minirali razbacani findžani od deset puta bio je gori i teži nego ikad. Niko nije ni
je sasvim normalno, a onda se nakon dva- prokuhanog toza, prazne kutije cigareta i pipnuo ručak. Nije bilo slušanja vijesti ni
desetak sekundi začulo zavijanje. Izvadio ostali otpaci. Malo dalje bio je izvor. Be- loženja peći. Gledali smo kako se postepeno
sam baterije, stavio ih na peć, sačekao da tonsko korito napravljeno pokraj njega puni pepeljara, čekajući da dođe smjena.
se dobro ugriju pa ih vratio unutra. Stvar bilo je puno lišća i kojekakvih zahrđa-
je opet krenula normalno. Ponadao sam lih posuda. Za koji će se dan opet izlaziti vani kao
se da ću barem nešto dogurati do kraja. da se ništa nije desilo. Neko će zapaliti
Zagledao sam se prema koti 850. Po- cigaretu napolju, neko će se malo prote-
Kroz foliju su se probijale sunčeve smatrao sam rovove na vrhu brda i kontao gnuti na klupi, zijevnuti, skinuti čizme.
zrake. Atmosfera je postajala sve gušća i ko je sad gore, spava li ili od teške dosade Sunce će opet obasjati selo. Mnogi će osje-
teža. Prizemlje kuće u koju smo se sabili urezuje kojekakve gluposti u drvo. Pogled titi ljepotu prirode i poželjeti da odigraju
učinilo se na sekundu čak i prihvatljivim. je otišao i u drugom smjeru, ka nekom partiju karata na stolu ispred kuće. n
STAV 5/4/2018 41
