Page 51 - BROJ 53/GODINA II/SARAJEVO 10.03.2016.

zildžije, bravari, kazandžije, kujundžije,
svi, kvrckajući bespoštedno u nastojanju
da barem dio duha svog vremena i sebe
ugrade u njih. I baš iz tog napora mora
izbijati ono uzbuđenje o kojem nam pri-
čaju vlasnici, što ih obuhvati svaki put
kada idu negdje na otkup nekog starog
predmeta. Nikad se ne zna na šta će se
naići i kakvu će priču novi predmet do-
nijeti u ovu malu radnju. “Naše su mu-
šterije uglavnom kolekcionari, ljudi koji
skupljaju markice, novac, razglednice,
stara pisma, ili su općenito zaljubljeni-
ci u starinu. Zbog ekonomske situacije,
naši se ljudi teško odlučuju na kupovinu
i većinom se vrši zamjena. Najviše kupu-
ju stranci pa je zbog toga ovaj posao više
sezonski, u vrijeme kada turisti okupi-
raju Sarajevo”, kazuju nam.
Bave se i popravkom starina i umjet-
ničkih slika. Najčešće obrađuju stare do-
kumente i namještaj. Iz mnoštva poslova
izdvajaju osvježavanje kolekcije otoman-
skih tapija, restauraciju namještaja za Et-
noselo “Stanišić” kod Bijeljine, ili onog iz
austrougarskog perioda za jednu porodicu
iz Hadžića. I pričaju o restauraciji nekoli-
ko rimskih fibula koju su nedavno radili
za jednog stranca.
Odmah iznad antikvarnice “Babić”
ugnijezdila se brijačnica ili frizerski salon u
kojem ljudi iz okolnih radnji najčešće piju
kahvu i u razgovoru skraćuju vrijeme dok
se čeka mušterija ili radoznali prolaznik.
Iznad njega je metalostrugarska radnja u
kojoj Muhamed Kvočo već dvadeset go-
dina sabija gvožđe istjerujući milimetar-
sku preciznost. Ova starinska radnja nije
u koliziji s modernim dobom koliko je u
sukobu s egzistencijalnim nedaćama s ko-
jima se bosanski čovjek hrve već desetljeći-
ma. Za dobrog majstora uvijek ima posla,
tvrdi Muhamed, ali ga je zadnjih godina
ostalo tek za puko preživljavanje.
“Ovaj posao zavisi od razvijenosti pri-
vrede. I sami znate kako je to sada kod nas,
pa prema tome možete zaključiti koliko
posla ima”, govori Muhamed dok sjeda
da s prijateljem popije kahvu.

U “BOSANSKOJ KAFANI”
Kahve uglavnom dolaze iz bosanske
kafane “Kod Bega”, ili iz one u drugom
dijelu Ulice Oprnjak, koja drugog naziva
i nema. Iza gvozdenih vrata, ofarbanih u
crno i smještenih u zidu na kojem se nalazi
ploča s natpisom ulice i njenom kratkom
historijom, ulazi se u omanju prostoriju.
U jednom je uglu starinska ugaona sećija s
nekoliko stolova, a nasuprot nje još jedna
takva. Između sećija provlači se ostarje-
li vlasnik Asim, koji na uskom improvi-
ziranom šanku priprema kahve i čajeve
za goste. Kafana je, kaže nam, otvorena
šezdesetih godina prošlog stoljeća, a on

STAV 10/3/2016 51