Page 52 - BROJ 53/GODINA II/SARAJEVO 10.03.2016.

DRUŠTVO

duh bi sarajevske mahale odjednom išče-
zao, utekao kao iz otvorene boce. Ovdje
je suština najvažnija. A u suštini kafane
jeste kahva, ona okuplja ljude i mami iz
njih razgovor. Teško da ćete igdje naći bo-
lju bosansku kahvu od Asimove.
Ovdje se nikako ne možete osjećati
kao stranac ili neko ko nije dobrodošao.
Sjesti možete samo na sećiju, između go-
stiju u razgovoru, koji će vas tek kratko
pozdraviti i nastaviti sa svojom pričom,
kao da ste odrasli s njima. Upadamo usred
besjede o dudovima, toj čudnoj voćki koja
je nekada krasila svako dvorište u ovoj ze-
mlji, a sada je potpuno zaboravljena. Kažu
naši sagovornici da je svaka avlija morala
imati barem dva duda, i crni i bijeli. Uk-
ljučujemo se u razgovor s tvrdnjom kako
su se pobornici Crkve bosanske, mirski
ljudi, okupljali nedjeljom u molitvu baš
oko duda, pa valjda zato i nije ostala niti
jedna crkva koja je pripadala bosanskim
Neki su gosti tako stalni i precizni da se ostali zabrinu za njih ne krstjanima, njihova bogomolja bio je dud.
svrate li na kahvu tačno u taj i taj čas. Zato i nema potrebe da se Ali preduboka je to priča za duh u ovoj
kafani i odustajemo od nje.
bilo šta mijenja u unutrašnjem uređenju ili da se širi, jer upravo Jedan od njih proizveo je nekoliko
ta stiješnjenost, sa sećijama koje ne dozvoljavaju čovjeku da sadnica duda pa će ih zasaditi čim prođe
se osami, čine prostor intimnim. Ovdje je suština najvažnija. A u vrbopuc. On nam odgovara na pitanje za-
suštini kafane jeste kahva, ona okuplja ljude i mami iz njih razgovor što se dud ne može kupiti ni na pijacama
ni u superkmarketima, pa čak ni džem ili
sok od njega. Kaže da je razlog tomu što je
riječ o zahmetli voću koje danima ostavlja
ruke crne od snage svoga soka. Objašnja-
va kako se nekad pravilo slatko, red duda,
red šećera, i služeno je samo ljudima koji
onemoćaju zbog bolesti, a dobro je i za
potenciju. List bijelog duda dao je dušu
za šećeraše, kaže, i pita sve kako razliko-
vati sadnicu bijelog duda od crnog. Pošto
niko ne zna odgovor, objašnjava kako se
korijen bijelog duda račva na dva dije-
la, a crni se ne grana, on ide pravo. Ili će
biti obratno? Nije čovjek siguran, ali je
siguran da je zapamtio da je kora bijelog
duda tamnija od one crnog. I siguran je
da ne bi ni ovo zasjekao u pamet ovako
čvrsto i jasno da nije u sebi sadržavalo
nelogičnost, kao što je bio siguran da je,
kada je zaučilo za džumu, a on napuštao
“Bosansku kafanu”, njegov mozak već
godinama izdresiran da hvata apsurde,
nelogičnosti i paradokse i da ih prima
kao sasvim normalne i prirodne stvari.
ju je naslijedio od majke. Asimovi gosti Zato je i ustao odmah nakon onih što su
uglavnom su pripadnici njegove genera- otišli u džamiju, i izašao, ostavivši njih
cije, odrasli u ovoj ili obližnjim mahala- nekolicinu koji su se poduhvatili priče o
ma i međusobno se svi poznaju. Neki su prijedlogu gradonačelnika Sarajeva da se
tako stalni i precizni da se ostali zabrinu u ovom gradu podigne spomenik Richar-
za njih ne svrate li na kahvu tačno u taj i du Holbrooku, a onda razvezli o politici.
taj čas. Zato i nema potrebe da se bilo šta Bože, kako ovi ljudi znaju lijepo, dugo
mijenja u unutrašnjem uređenju ili da se i zanimljivo pričati o dudovima, toj goto-
širi, jer upravo ta stiješnjenost, sa sećijama vo iskorijenjenoj voćki bez koje se nekada
koje ne dozvoljavaju čovjeku da se osami, život u Bosni nije mogao ni zamisliti. Ne
čine prostor intimnim. Kada bi se sve to nađe čovjek vremena ni da ih za imena
drugačije posložilo, a prostor povećao, i priupita. n

52 10/3/2016 STAV