Page 53 - BROJ 53/GODINA II/SARAJEVO 10.03.2016.

BOŠNJAK U NEW YORKU

Popunjavanje praznina

BETON, BETON,

SAMO BETON

Svoju prvu pjesmu skidao sam s interneta dvanaest sati. Znao sam
“tajni” telefonski broj pa sam se mogao nakačiti a da ništa ne platim.
Nekad sam čekao satima da se drugi skinu, uporno zvao zauzeti broj.
Poslije sam za dvanaest sati skidao čitave albume. Gomilali su se u
Piše: mojoj kolekciji. Na kraju sam skupio sve što sam oduvijek želio imati, i
Nebojša
ŠERIĆ ŠOBA mnogo više od toga. Jedino čega više nisam imao bilo je vrijeme

ledao sam u prazno. Činilo se kući, legao u melanholiju i dobro se za- internet a da ništa ne platim. Nekad sam
da osim ništavila ništa drugo ne motao. Pustio sam Wonderful Life, ovaj čekao satima da se drugi skinu, uporno
postoji. Tupa i glupa praznina put u dosta boljoj “pijačnoj” MP3 rezo- zvao zauzeti broj. Poslije sam za dvanaest
Gu koju se zamotaš kao u ćebe. luciji. Kvalitet snimka nije bio taj koji je sati skidao čitave albume. Gomilali su se
Napolju je hladno i pada kiša, perfektno presudio. Na mjestu na kojem sam oče- u mojoj kolekciji. Na kraju sam skupio
vrijeme za uživanje u depresiji. Dugo mi kivao kraj pjesme nastavila je stvar. Bio sve što sam uvijek želio imati, i mnogo
je trebalo dok sam počeo uživati u depre- sam šokiran. više od toga. Jedino čega više nisam imao
sivnoj muzici, odvrtao Joy Division do Slična stvar desila mi se s albumom bilo je vrijeme. Stotine i stotine albuma
daske i “rezao vene” koliko je to dobro i Disintegration, grupe “The Cure”. Opet raznoraznih grupa i autora nisam imao
tegobno. Čovjek je zaista čudo: nijedna bih se zavukao pod ćebe, pustio album i kad slušati. A onda bih izgubio telefon
životinja, biljka ili kukac ne bi podnio to- uživao u melanholiji, čaju od kamilice i i sva bi ta muzika jednostavno nestala.
liko jada i čemera o svom trošku. kriški bestilja dok bi vani padala kiša. Di- Valjalo je “Jovo nanovo” sve skupljati.
Nedavno je umro pjevač britanske sintegration me jednostavno oborio s nogu, Ko zna zašto me neka pjesma podsje-
grupe “Black”, čiji mi je hit Wonderful postao sam ovisan. Kupio sam original ća na Pariz i palačinke s Nutellom u dva
Life osamdesetih zapao za oko. Dobio sam kasetu koja se ubrzo raspala od prečestog ujutro, neka na zimu i blato raskopane
na poklon neki kasetofon marke “Saba” slušanja. Kupio sam zatim drugu. Pa tre- kaldrme na Baščaršiji, neka na posrtanje
i snimao muziku s radija. Pritisnuo bih ću. Walkman se također izlizao. Original- po “Kuku”, neka na Hotel “Jahorina” u
snimanje na svaku pjesmu, pa ako mi se na verzija albuma izašla je na CD-u, ali tri iza ponoći, neka na terasu hotela na
pjesma ne bi svidjela, vraćao sam traku nisam imao CD-player. moru uz ispijanje Pepsija i porciju giri-
na mjesto na kojem je snimanje počelo Dosta godina poslije, našao sam se u ca. Album “Lou Reeda” New York vraća
i čekao drugu, bolju. Tako sam snimao Ženevi. Od nekog honorara kupio sam me na drugu godinu akademije i sirnicu
i Wonderful Life sve dok se pjesma pred portabl CD-player. Jedan od prvih CD- u “Semberiji”, pjesma Aut Ekaterine Ve-
sami kraj nije naprasno prekinula. Kraj -ova koje sam kupio bio je, naravno, Di- like na klub “BB” i tuču Miće Vukašino-
trake zaustavio je kasetu i pjesma je sni- sintegration. Pristavio sam ga odmah, i vića i Tife, Queen is Dead od “The Smi-
mljena nedovršena. na moje veliko iznenađenje na broju pet ths” u dane provedene u stanu koji nam
“Nedovršenu” pjesmu zavolio sam počela je pjesma koju prije nisam čuo. je komšinica ostavila na čuvanje i u koji
zaista. Zamotan u ćebe praznine, slušao Postade sve jasno, kaseta nije mogla pri- se više nikad nije vratila.
sam je u svojoj sobi, posmatrao kroz pro- miti sve pjesme, pa je ova otpala. Neko je Postoji toliko toga što se uvuklo pod
zor kako se breze ugibaju pod naletima u nekoj muzičkoj kući odlučio da je ova kožu, što još nije našlo svoje mjesto i vri-
vjetra, izbjegavajući sve obaveze koje sam pjesma manje vrijedna od ostalih. Šoki- jeme da se pomiješa s tugom ili veseljem,
imao, pozive prijatelja i posuđenu elek- ran, popunih još jednu prazninu. putovanjem ili čamotinjom, dženazom ili
tričnu gitaru koja me je dozivala svojim Raznorazne praznine popunjavale su vjenčanjem, nečim običnim ili pak kom-
prisustvom. Premotavao bih kasetu da po- se kako je svijet muzike postajao veći, od- pliciranim. Apstraktna snaga muzike svo-
novo čujem pjesmu koja me je tako dubo- nosno, kako je muzika postala pristupač- jevrsna je armatura naših života. Bez nje
ko dotakla. Kraj, naravno, nikako nisam nija. S interneta se moglo skinuti što ti bi život bio bljutav. Pjevamo kad plačemo,
mogao čuti. Za mene je to bilo više nego srce poželi i sve se to dalo ugurati u telefon dok radimo i šetamo, slušamo muziku u
dovoljno, torta se nije morala završiti s koji je uvijek pri ruci. Svoju prvu pjesmu svojoj glavi bez ikakvih uređaja, na nju se
višnjom na vrhu. s interneta skidao sam dvanaest sati preko pozivamo u raspravama, od svakog objek-
Mnogo godina poslije, kupio sam na dial-upa u kući svojih roditelja. Čak je i to ta pravimo muzički instrument. Kao rad-
pijaci CD s hitovima iz osamdesetih. I ta bila privilegija jer sam znao “tajni” tele- nici koji na gradilištu betonom izlijevaju
se pjesma našla na CD-u. Vratio sam se fonski broj pa sam se mogao nakačiti na temelje, njom popunjavamo praznine. n

STAV 10/3/2016 53