Page 50 - BROJ 53/GODINA II/SARAJEVO 10.03.2016.
P. 50

DRUŠTVO



          mejhana uz čibuk, i Topal-džada, a dukat   STARINARNICA NA UGLU
          onome ko izgovori, pa i u pola glasa, Še-  Na uglu jednog dijela Oprnjka, na
          pavi sokak. Zbog toga valjda i nije dugo   broju 12, gdje ju je nekada presjekla
          nosila ni svoje službeno ime niti ime iz na-  Osman-pašina džada, bunar je kroz koji
          roda, pa ni ono posprdno kojim se htjelo   se potanja duboko. Riječ je o antikvarnici
          pokazati da nam Topal-paša, kao i ostali   “Babić”, koja se zgrčila oko svojih ekspo-
          veziri poslije, ali i oni prije samoproglaše-  nata kao da bi uhvatiti vrijeme u šaku. I
          nog Husein-paše Gradaščevića, nisu nešto   decenijama se tako, u ovom oskudnom
          plaho mili. Poslije 22 godine, pred sami   prostoru talože sarajevske godine, deset-
          odlazak Osmanlija, dobila je naziv Telali.   ljeća i stoljeća, poput stalaktita u kakvoj
          U njoj su bili smješteni dućani sa starom   vremenskoj pećini. Malo je mjesta gdje se
          robom, nešto kao današnji second hand,   sve, svaki predmet i svaki budžak, upelo
          koju su trgovci prodavali hvaleći je na sva   svom snagom da uhvati ono nešto, saz-
          zvona i dižući dreku, odnosno telalisali su   dano od vjetra, puke umisli, ili pak na-
          baš kao pravi telali. Kad je formirana Kra-  ših maštarija, a što zovemo duhom ovog
          ljevina SHS, više nije bilo ni telala, pa su   grada. Ovdje starina oživljava, a patina
          joj u duhu tog vremena nadjenuli ime po   s predmeta samo što ne progovori pa da
          znamenitom bosanskom piscu koji je ja-  čuju i oni koji vjeruju da se samo ljudski
          zavce izvodio pred sud i ismijavao K.u.K   glas ili kakav zvuk iz prirode mogu čuti, a
          vladavinu tako žestoko da su mu hapsane   nikako šaputanje vremena, jeka vjekova,
          postale drugi dom, a umobolnica posljed-  snebivanje godina i govor papira. Ko ne
          nji, onaj iz kojeg se kreće na vječni put.   vjeruje neka uđe ovamo i sjedne u tišinu
          Dakle, 1919. godine nazvana je Ulica Pe-  okružen starim predmetima na kojima su
          tra Kočića, kao što je dvije godine kasni-  prohujala doba taložila svoj dah.
          je Ulica Oprnjak dobila ime Danila Ilića,   Ovdje ćete naći svega i svačega, od
          jednog od članova “Mlade Bosne” koji je   dijelova srednjovjekovnog oruđa, preko
          rođen, odrastao i živio u njoj sve dok nije   akči i sulejmanija iz osmanskog perioda,
          krenuo s Gavrilom i ostalim kolegama da   kolajni dijeljenih za zasluge u K.u.K ar-
          poželi dobrodošlicu prestolonasljedniku   miji, specijalnog broja časopisa Narodno
          Ferdinandu i njegovoj supruzi.    jedinstvo, objavljenog 1923. godine povo-
            I Oprnjku i Telalima vraćena su izvorna   dom rođendana kralja Aleksandra Ka-
          imena za vrijeme vladavine NDH-a, da bi   rađorđevića, originalne potjernice nje-
          ih, odmah po oslobođenju od fašizma, ko-  mačkih i ustaških vlasti izdate za Titom,
          munističke vlasti opet prozvale po Kočiću   manjerki iz kojih smo jeli kada smo slu-
          i Iliću. Nekoliko godina kasnije, neko se   žili u JNA, pa do originalnih rekvizita iz
          sjetio da ulica Telali ima više veze s jednim   vremena Olimpijade ili uniformi, beretki,
          drugim piscem, pa je na kući u smjeru Vi-  naprsnjaka i pancirki iz posljednjeg rata.
          jećnice udarena ploča s natpisom: “U ovoj   Toliko su toga ovdje vremena sarajevska
          kući je živio i umro Silvije Strahimir Kra-  nanijela da bi trebala posebna knjiga da
          njčević. Spomen ploču velikom pjesniku   bi se sve nabrojalo. Ako samo pokušate iz-
          podiže Gradski narodni odbor Sarajevo,   dvojiti jedan predmet, recimo osmanlijske
          29. 10. 1948.”, ali je ime ulice ostalo Petra   pafte, odnosno ukrasne halke kojima su
          Kočića. Međutim, 60 godina kasnije, istog   djevojke zakopčavale pasove oko struka,
          datuma, za stotu godišnjicu od Kranjčevi-  odmah vam se pogled kači za nešto dru-  Ovo nije muzej pa da su svi
          ćeve smrti, postavljena je druga ploča ne-  go, naprimjer, za novac ugarske kraljice
          što niže od prve. Govori nam ona najviše   Marije Terezije iz 1780. godine, poznatiji   eksponati klasirani,
          o nama i hudom vremenu našem koje ne   tada kao terezija. I ništa nije izdvojeno po   pa naglancani, pa lijepo
          priznaje vremena bivša i trud prijašnjih   dobu: teperluci, ukrasi za ženske kape   poredani u staklene vitrine...
          bosanskih ljudi, osim ako mi, savremenici   od bakrene ili posrebrene žice filigran-
          najblesavijeg bosanskog doba, kao što je to   ski urađeni s belenzucima i halhalama,   Ovdje sve možete dodirnuti,
          slučaj ovdje, našim ludim štambiljem ne   stoje odmah do prvih brojeva Bosanske   premjeriti, pomirisati,
          potvrdimo da je bilo i to vrijeme i u nje-  vile, Bosanskog vjestnika ili Nade, a do   poslušati, isprobati ako treba.
          mu ti i ti ljudi. Na njoj je gotovo isti nat-  njih kolekcija flaša Coca-Cole od 1930.
          pis, samo što je u duhu vremena, u kojem   do 1950. godine, najvjerovatnije ispije-  U većinu ovih stvari ugrađivali
          se mora znati svačija nacionalnost, sad iza   nih u Hotelu “Evropa” uz turske sablje i   su po baščaršijskim
          imena i prezimena dodano “veliki hrvatski   jatagane, fotografije iz Drugog svjetskog   sokacima svoje snove i nade
          pjesnik”. Ali tad, 2008. godine, ova je ulica   rata, rekvizite s Vučkom i razglednice iz
          već 15 godina nosila svoje staro ime, Telali,   austrougarskog doba. Ovo nije muzej pa   kovači, tufekčije, sabljari,
          koje i danas ima, ne mareći ni za Kranjče-  da su svi eksponati klasirani, pa naglan-  zildžije, bravari, kazandžije,
          vića, koji u Sarajevu već dugo ima svoju   cani, pa lijepo poredani u staklene vitri-  kujundžije, svi, kvrckajući
          ulicu, ni za Kočića, koji u Sarajevu nema   ne... Ovdje sve možete dodirnuti, pre-
          više ni svoje sokače. Iste te 1993. godine,   mjeriti, pomirisati, poslušati, isprobati   bespoštedno u nastojanju
          kada je Telalima vraćen njen stari naziv,   ako treba. U većinu ovih stvari ugrađi-  da barem dio duha svog
          i ulici koja se završava u njoj i počinje iz   vali su po baščaršijskim sokacima svoje   vremena i sebe ugrade u njih
          nje vraćen je naziv Oprnjak.      snove i nade kovači, tufekčije, sabljari,



         50  10/3/2016 STAV
   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55