Page 66 - BROJ 53/GODINA II/SARAJEVO 10.03.2016.

KULTURA

“Imao sam čast da uređujem brojne i zna- “Možda je i najveća pravo ime Muhameda Alija?’ ‘Mislite na
čajne časopise, poput Odjeka i Lica. Među- vrijednost ‘Života’ upravo u boksera’, pitao sam, ali me istog trenut-
tim, Život je u uvijek bio nešto posebno. ka, umjesto odgovora, pogodila stisnuta
Njega su uređivali naši najveći pisci, kao otkrivanju novih književnih šaka. ‘Ne, mislim na astronauta, pička ti
što su Dizdar, Selimović itd. On je uvijek talenata, a već u prvom broju materina! Naravno na jebenog boksera, na
imao neku težinu, a ona je bila u objavlji- mogu se pročitati sjajne koga drugog ću misliti! Kako se zove?’ Još
vanju nekih novih imena i otkrivanju no- uvijek sam klečao na zemlji, ošamućen od
vih pjesnika. Svoje sam prve pjesme kao pjesme i priče javnosti udarca... Ne pratim boks, ne znam stvar-
student objavio u ovom časopisu i bio sam nepoznatih autora” no... Tog trenutka, još bjesnije, rukama i
počašćen jer se i moje ime našlo na njego- kundakom puške, nastavlja da me uda-
vim stranicama”, prisjetio se Stojić. “Znate da delfini nikada ne spavaju? ra. Po glavi, rebrima, rukama... ‘Cassius
Novo uredništvo Života već u prvom Baš nikad. Mislim, mogu, ali ne smiju za- Clay! Cassius Clay, čuješ li, pizda ti ma-
broju najavilo je da će baštiniti tradici- spati. Ako zaspe, prevrnu se na stranu, a terina! Hajd sad marš nazad’, naređuje.
onalne vrijednosti ovog časopisa koje se to je za njih smrt. Zato plivaju i miruju, Uzimam lopatu i pokušavam kopati dalje.
ogledaju, prije svega, u objavljivanju recen- budni. To mi je ispričao otac kad sam imao Ostali zarobljenici šute, ne podižu glavu.
tnih poetskih, proznih i dramskih radova. sedam godina. Bili smo na moru, u Hrvat- Kopam. Zemlja miriše. Teška je, ljepljiva.
Možda je i najveća vrijednost Života upra- skoj. Šetali smo pored luke, on me držao Boks je plemenita vještina, odzvanja mi u
vo u otkrivanju novih književnih talena- za ruku... meni se činilo da sam nešto vi- glavi. To sam čuo negdje, ne znam gdje,
ta, a već u prvom broju mogu se pročitati dio u vodi, neku veliku ribu, delfina... ili ne volim sport i ne vjerujem u tako glu-
sjajne pjesme i priče javnosti nepoznatih sirenu... i on mi je ispričao to o delfinima. pe izjave. Boks je plemenita vještina!? U
autora. Također, u njemu se mogu proči- Poslije smo sjeli u restoran... Smokva... da, zdravom tijelu zdrav duh!? To zvuči kao
tati osvrti na nova izdanja, kao i zanimlji- tako se zvao... Smokva. Na klaviru je svirao nacistička parola. Sve se više bojim ple-
vi eseji naših znamenitih živućih pisaca. neki veliki ćelavi čovjek, s dugom bradom. menitosti... i zdravlja. Ako je boks pleme-
“Svjedočimo produkciji različitih ratova, Ja sam pio sok od narandže, a moj otac nita vještina, onda je strijeljanje estradna
prividnih ili stvarnih, između Istoka i Za- kafu. Slušao je pjesmu, pažljivo. Dok nije umjetnost. Ko je to rekao? Onaj... ne sje-
pada. Mi zastupamo stanovište da je bo- gledao, uzeo sam njegovu šoljicu, udaljio ćam se... iz Beograda. Najgore je kad ne-
sanskohercegovačka kultura pravi prostor se nekoliko metara i ostatak kafe prosuo maš kome da ispričaš vic. Smijeh se mora
susreta Istoka i Zapada, njihovog dijaloga u more. Da pomognem delfinu, da ne zas- dijeliti, kao kruh, kao voda... kao ljubav?
i otvaranja jednog prema drugom. Obeća- pi. Čuo sam da mama kaže kako zbog kafe Nakon pola sata, isti vojnik, ponovo me
vam da ćemo u Životu jednako tretirati i ne može spavati. Od te noći, svake godi- doziva. Ostavljam lopatu, trčim do njega
onu književnost koja dolazi s Istoka i onu ne, kad god mi se pružila prilika, prosi- i opet isto pitanje: ‘Kako je pravo ime Mu-
književnost koja dolazi sa Zapada”, poru- pao sam kafu u more. Ne znam šta bi na hameda Alija?’ Ja... pokušavam se sjetiti...
čio je glavni urednik. to rekli ovi iz Greenpeacea, ali... eto. Tog Misli, misli, govorim sebi... ovaj... mozak
U prvom broju novog Života obilježen jula, konačno sam zaspao... i nisam ih čuo mi stao, ne mogu se sjetiti da me jebeš...
je jubilej pedeset godina stvaranja Ivana kad su mi upali u kuću. Bilo ih je sedam s Kju Kluks Klan je jedino što mi pada na
Kordića, pjesnika koji obilježava sarajev- puškama. Nisam smio zaspati. Narednih pamet, ne znam zašto... K... k... ne znam!
ski književni život gotovo jednako dugo noći, u štali gdje su nas držali zatvorene, I opet batine. Još strašnije, bolnije, pre-
koliko ga obilježava i sam časopis. Bašo- nisam spavao. Nakon prvih batina upišao ciznije traže slabe tačke na mom tijelu, a
vić je poručio da se time, ustvari, obilje- sam se u gaće i bilo me stid. Sljedećeg ju- moje tijelo je sastavljeno od milijardi ta-
žava “prvih pedeset godina Kordićevog tra su nas izveli, dali nam lopate i naredili kvih tačaka. Ni nalik Muhamedu Aliju.
stvaranja”, a sam je pjesnik na promociji da kopamo duboku jamu. Već nakon pola Jedan je Muhamed! Cassius Clay, ponavlja
pročitao svoju novu pjesmu. sata imao sam bolne žuljeve po rukama; stražar zadajući završni udarac. Knock-
Sudeći po reakcijama prisutnih, naj- jedan od stražara pozvao me po imenu i out! Ne čujem gong. Od tog dana nikad
snažniji utisak ostavilo je čitanje dijela naredio da trkom dođem do njega. Odlo- nisam zaboravio... Cassius Clay... Cassius
monodrame Kino-oko Almira Imširovića. žio sam lopatu i dotrčao, stao mirno kao... Clay... Cassius Clay... Cassius Clay... Clay
Stoga u nastavku donosimo dio Imširovi- delfin, a on se nakašljao, napravio krug oko kao glina, na engleskom. Ova glina što mi
ćeve monodrame pročitan na promociji: mene kao učitelj historije i pitao: ‘Kako je se zalijepila za lopatu... ruke... i lice.” n

66 10/3/2016 STAV