Page 63 - BROJ 53/GODINA II/SARAJEVO 10.03.2016.

prozne vrste: bajke i predaje, pored začetka “U bajkama iz Bosne i Hercegovine ima građu, pri čemu moramo znati da su goto-
teorije o usmenim žanrovima stavili su u puno isprepletene simbolike, u bajkama vo svi sakupljači proze vršili određenu re-
prvi plan i nemjerljivu važnost bajke. Po- koje su rezultat povijesti utjecaja različi- dakciju teksta, uljepšavajući ih i peglajući
kazali su kako je njezino ‘više poetična’, tih kultura i s Istoka i sa Zapada. Postoje im jezički izraz. Naravno, nekada se auto-
isto kao i u slučaju predaja ‘više historična’, bajke koje važe za određeno područje, ali ri planova i programa osnovnoškolskog i
ključnu za cjelokupnu usmenu prozu”, ka- većina ih vrijede za cijeli svijet”, objasnila srednjoškolskog obrazovanja odlučuju za
zao je profesor usmene književnosti Sead je Held. Uprkos tome što ovdašnje bajke neke druge bajke iz čistog pomodarstva,
Šemsović. Dodao je da su kasniji istraživa- oslikavaju nas, samo su rijetki oni koji će jer im se više dopada da ispod teksta sto-
či upravo ovo pitanje sve vrijeme potvrđi- se sjetiti na prvu onih koje su nastale na ji ‘čerkeska/kavkaska/jevrejska narodna
vali. Svojim usredsređenjem na bajku kao ovim prostorima. Jer priče su o Nasrudin bajka’, nego ‘bošnjačka narodna bajka’ ili
na ključni prozni žanr izdvojili su je od hodži turske, Pepeljuga i Crvenkapica su s ‘bajka iz Bosne’.”
ostalih. Među njima se posebno ističu V. njemačkog govornog područja i sl. Zašto su S druge strane, profesor na Odsjeku
Propp, D. S. Lihačov, M. Bošković-Stulli. nam tako daleke naše bajke? Sead Šemsović germanistike na Filozofskom fakultetu u
smatra da su razlozi sasvim različiti: “Ne- Sarajevu Vahidin Preljević smatra da je u
ŽIVOT BAJKE kada je neki drugi narod jednostavno bolje širem značenju riječ o simptomu samoza-
“Bajka je živa riječ. Tek kada je ona uobličio svoju usmenoknjiževnu proznu boravljanja i sistematičnom potiskivanju
ispričana, ispripovijedana, ona živi. Kada vlastite kulture, čemu je bosanskoherce-
je u literaturi, ona ne živi. To je neko zapi- govačko društvo itekako sklono. “Već
sao onda kada je čuo. Onda je to potpuno Danas je sve dovedeno desetljećima tavori u letargiji iz koje se
drugačije kvalitete. Pripovjedač nije samo do savršenstva: priče su povremeno i sramežljivo trgne. To ima
onaj koji prenosi. On svaki put proživlja- sjajno ilustrirane, izrađuju veze i s osjećajem inferiornosti u odnosu
va taj događaj. Ne samo da oživljava tu ri- se izvrsne igračke... Željka na druge kulture. Ovim ne želim zastupa-
ječ – on stvara te slike. Pripovijedanjem ti tezu da je naša kultura samodovoljna,
on unosi i svoju biografiju i razumijeva- Lemez smatra da su sve ali da bismo uopće stupili u interakciju
nje stvari. Različiti pripovjedači različito priče tako završene, čime s drugim kulturama, moramo osvješta-
i pričaju. Tako da ih slušaoci drugačije i se ubija mašta djece. Tako vati i vlastito naslijeđe ma kakvo ono
doživljavaju i imaju različite slike”, kaže bilo”, kategoričan je Preljević. Također,
pripovjedačica Held, koja često sudjeluje na se otvara pitanje ko će ističe da su Grimmove bajke zapisane,
evropskim festivalima pripovijedanja bajki. biti kreativan i ko će ovaj ali su one ušle i u mehanizam kultur-
Prije desetak godina nabrojala je da zna sto svijet razvijati dalje nog pamćenja. To podrazumijeva da su
narodnih bajki, a danas im ni ne zna broj. uspjele osvojiti različite medijske forme
te tako osvojiti ne samo Evropu nego i
cijeli svijet. U prilog tome koliko Nijem-
ci drže do svojih bajki govori i činjenica
da je njemački ekspertski komitet pred-
ložio da priče, prevedene na 160 jezika
i dijalekata, budu uvrštene u program
UNESCO-a pod nazivom Sjećanje svijeta.
Preljević je zaključio da naša kultura u
mnogim segmentima nije napravila ko-
rak prema kulturnom pamćenju, ostala je
u komunikativnom pamćenju. Sjećamo
se onoga što su nam pričali dedo i nana
i prenosimo donekle te priče. Nekad se
one izgube, a mi nemamo mogućnosti
da izvan jedne generacijske granice pre-
nosimo sadržaje vlastite kulture. To se
odnosi na najveći dio našeg kulturnog
pamćenja. n

STAV 10/3/2016 63