Page 61 - BROJ 53/GODINA II/SARAJEVO 10.03.2016.

Osnivačice Udruženja “Bajka”, pota-
knute stvarnošću, žele promovirati bajku
i potiču ljude da ih pričaju i slušaju kako
bi kroz bajke dotakli svoju unutrašnjost.
Jer, sve ono što se dešava kada pripovjedač
priča bajku, dešava se u nama.

MNOGE BAJKE NIKAD NISU ZAPISANE
“Bajke su se prenosile usmenim putem
stoljećima. Čak i danas postoji puno bajki
koje nisu zapisane. Žive samo u sjećanju
naroda. Promjena načina života (ratovi i
industrijalizacija) u skoro svim društvima
na svijetu imala je za posljedicu da se baj-
ke prestanu pričati”, kaže nam Jasna Held,
Dubrovčanka koja je od 1994. godine pro-
fesionalna pričačica priča i lutkarica. Na-
vodi da jedino u Irskoj ta tradicija nikada
nije prekidana i još čini vrlo važan segment
života tamošnjih stanovnika.
Profesor usmene književnosti na Filo-
zofskom fakultetu u Sarajevu Sead Šemsović
kaže da bajka prestaje postojati s gašenjem
usmenosti općenito, što se podudara s
pojavom radija i televizije. “Okolnosti
čovjekovog tehnološkog napretka šteti-
le su njegovom kulturnom životu, što se
moglo i pretpostaviti. Hiperproizvodnja
pjesama po uzoru na sevdalinku uništila
je život originala, proizvodnja radijskih
emisija za širu populaciju dokinula je život
usmenoj književnosti kao predstavljačkoj
umjetnosti kolektiva. Naravno, ne može-
mo tugovati za onim što je davno prošlo,
već se pozabaviti zabilježenom građom”,
objašnjava Šemsović. Ističe da je nekoliko
pisaca pokušalo nadomjestiti nedostatak
nastajanja bajke te su se i sami okušavali
u ovome poslu: Ivana Brlić-Mažuranić u
hrvatskoj te Nedžad Ibrišimović u boš-
njačkoj književnosti. Mnogo naših bajki
nije zabilježeno. Stoga je važno spomenu-
ti da je početkom prošlog stoljeća Milena
Mrazović na njemačkom jeziku objavila
knjigu Bosanske narodne bajke. Na našim
je prostorima ova skoro nepoznata auto-
rica, putujući po svim krajevima Bosne i
Hercegovine, bilježila bajke koje je sluša-
la, pokatkad i od pastira uz vatru. Pričama
koje je zabilježila jasno se iscrtavaju običaji,
mitovi, ali i vjerovanja naroda u kojem je
bajka nastala. Tako, ilustracije radi, u baj-
ci Vampir monah je tristo godina proveo
u Paklu, u pokušaju da razriješi oca date
riječi, a Ðavo je prije toga došao po svoje.
U istoj zbirci, priča Pastorka, pak, počinje
kao i mnoge nastale u drugim kulturama.
Jedino imena upućuju na narod iz kojeg su
potekle: “U nekom gradu živjela jednom
jedna udovica koja je imala jednu ružnu
kćerku Hatu i jednu lijepu pastorku po
imenu Fata.”
Prije Mrazovićke, prema kazivanju ger-
maniste s Filozofskog fakulteta u Sarajevu
Vahidina Preljevića, austrijski antropolog

STAV 10/3/2016 61