Page 59 - BROJ 53/GODINA II/SARAJEVO 10.03.2016.
P. 59

U BOSANSKOJ KAFANI


                                              Sjede ljudi. Preko sasušenih usana, iz dubine sagorjelih pluća, kulja i vuče se dim. Ide
                                              tromo, slaže se, kolutovi se gomilaju na sredini kafane i ispunjavaju je sve do svoda.
                                              A ljudi sjede, nepokretni. Noge prekrštene, misli dosadno nejasne kao polubijel dim
                                              što se povlači okolo. Lica se ne razaznaju, čalme i fesovi na čas se čudno izduže, pro-
                                              tegnu, dobiju fantastične izglede u pokojem novom valu dima, neko se iskašlje, a za
                                              “odžakom” zazveči džezva. Nevjerovatnosti u dimu dobivaju jednako dosadnu boju kao
                                              i ono “jah”. I najzad – sve je svejedno. Zapaljeni vrhovi cigareta svjetlucaju, kolutovi
                                              dima prepliću se i slažu, ljudi se ravnodušno čude, pa onda ćute, poneko opet vikne
                                              bezrazložno “jah”, kafana se rastače u neshvatljivu miru, a negdje daleko u polju hukti
                                              fantastičan životni tempo. Suljaga i Ešref se iskašljaše. Na dnu fildžana ostao je mutljag.
                                              Popili se “jednu udvoje”. I opet ćutanje. Opet mir. Opet dim. Uvijek tako. Vrijeme stoji...


          završava 1930. godine. U istom gradu 1936.   u ovoj knjizi prema imenu i prezimenu,   to nisu tamne Kikićeve ubice? Kako li
          godine s odličnim uspjehom okončava   godini rođenja i godini stradanja. Među   smo nekada, zajedno, dječački, lirski za-
          Učiteljsku školu.                 njima je bio i Zija Dizdarević.    neseni, tugovali nad pjesnikom Garsijom
            Još u srednjoj školi djeluje kao aktivist   Književna i politička uloga Zije Dizda-  Lorkom i zamišljali ono praskozorje kad
          u društvu, učestvujući u đačkim štrajko-  revića u međuratnom periodu te sjećanje   ga odvode, bespovratno, pustim ulicama
          vima, a taj buntovni karakter donosi mu   na njegovo stradanje u Jasenovcu bili su   Granade”, zapisao je Ćopić.
          nenaklonost režima i čestu policijsku pri-  više puta tema razgovora Miroslava Krleže   Nakon što je Ćopić objavio seriju pri-
          smotru. U tom periodu objavljuje svoje   i Enesa Čengića objavljenih u višetomnoj   ča u Politici, pozvao ga je Jovan Dučić da
          prve literarne radove: Halucinacije i Zapisi   Čengićevoj knjizi S Krležom iz dana u dan.   ga posjeti u Srpskom klubu. Dučić mu
          bolesnog čovjeka. Iako je tada imao tek de-  “Zijo Dizdarević, Hasan Kikić, Skender   je preporučio da se učlani u Srpski klub
          vetnaest godina, njegovi su radovi ostav-  Kulenović – tri svakako najznačajnija mu-  pisaca, smatrajući ga srpskim piscem.
          ljali dojam kao da im je autor prekaljeni   slimanska pisca predratnog perioda – tri   Budući da je srpska književnost u tom
          pripovjedač koji je godinama predano ra-  krležijanca. Ziju maljem umlatile ustaše,   periodu usisavala druge manjinske naci-
          dio na brušenju svog umjetničkog pera.  Hasana dotukli i umlatili četnici, a Sken-  onalne književnosti, Dučića je zanimalo i
            Još kao učenik Učiteljske škole, Zija   dera ubilo njegovo vlastito srce”, zabilježio   nacionalno opredjeljenje Zije Dizdarevi-
          se posvetio javnom radu. Od sredine ja-  je Čengić promišljanja Miroslava Krleže.  ća, jer ga je, prepoznavši iznimni talent,
          nuara do marta 1937. godine bio je pod                               želio pridobiti među srpske pisce.
          stalnim nadzorom policije kao istaknuti   CIJELI JE SVIJET JEDNA        - Kako se osjeća onaj mladi pisac Zija
          učesnik u štrajkovima u Srednjoj tehnič-  VELIKA KASABA              Dizdarević? - upitao je Dučić.
          koj školi i Gazi Husrev-begovoj medresi.   U lirski intoniranom pismu, adresira-  - Pa, bogami, dobro, on onako izgleda
          Zbog antirežimske političke aktivnosti,   nom na ime svog tragično stradalog pri-  mršav, ali je zdrav - odgovorio je Ćopić,
          ne uspijeva pronaći posao učitelja te se   jatelja, Branko Ćopić je zapisao: “Dragi   glumeći da ne zna na šta Dučić cilja.
          1937. godine upisuje na studij pedagogije   moj Zijo. Znam da pišem pismo koje ne   - Ne pitam te, momče, kako se zdrav-
          i psihologije na Filozofskom fakultetu u   može stići svom adresantu, ali se tješim   stveno osjeća, već u nacionalnom smislu?
          Beogradu. Tokom studija se izdržava od   time da će ga pročitati bar onaj koji voli   - nastavio je Dučić.
          pisanja i davanja privatnih časova. U to   nas obojicu. Kasna je noć i meni se spava.   - Pa, tako, on se onako više internaci-
          vrijeme objavljuje mnoge pripovijetke i   U ovo gluho doba razgovara se samo sa s   onalno osjeća - nije se dao zbuniti Ćopić.
          radove u Putokazu, Pregledu i Politici, a   duhovima i uspomenama, a ja, evo, raz-  Advokat koji je bio u Dučićevom
          učestvuje i u političkom djelovanju bo-  mišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli   društvu upetlja se u razgovor: “Komu-
          sanskih studenata u Beogradu i Zagrebu.  tvojih priča, i o strašnom kraju koji te je   nist, kaži. Komunist!”
            Iz beogradskih studentskih dana veže   zadesio u logoru Jasenovac. Pišem, dra-  Gajeći svoj talent u svega dvadeset
          ga čvrsto prijateljstvo s piscem Brankom   gi moj Zijo, a nisam siguran da i mene,   šest godina života, Zija je neumorno pi-
          Ćopićem, koji je jedno od svojih najboljih   jednom, ne čeka sličan kraj u ovome svi-  sao, a sve što je napisao objavljeno je u
          djela, Baštu šljezove boje, posvetio upravo   jetu po kome još putuje kuga s kosom. U   formi knjige tek nakon što je ubijen. Po-
          Ziji. Poslije bijega iz beogradskog zatvora,   svojim noćima s najviše mjesečine, ti si   sthumno su izdane četiri njegove knjige:
          u prvoj godini Drugog svjetskog rata dje-  naslutio tu apokaliptičnu neman s kosom   Pripovijetke 1948. godine, šest godina na-
          lovao je kao ilegalac u Fojnici i Sarajevu.   smrti i progovorio si o njoj kroz usta svo-  kon likvidacije u Jasenovcu, Prosanjane
          Dan prije odlaska u partizane, jedne fe-  ga junaka Brke. Jednog dana ti si je vi-  jeseni 1959., Sabrana djela 1968. i Blago u
          bruarske noći 1942. godine, u sarajevskoj   dio, realnu, ovozemaljsku, ostvario se tvoj   duvaru 1983. godine. U svim Dizdarevi-
          gradskoj kafani prepoznao ga je policijski   strašan san, tvoja mora. Tih istih godina   ćevim pripovijetkama najavljena je smrt
          agent. Uhapšen je i upućen u logor Jase-  ja sam, slučajem, izbjegao tvoju sudbinu,   tradicionalne kasabe, kao lokalnog enti-
          novac. S posljednjeg putovanja uspio se   ali evo, ima neko doba kako me, za mojim   teta, ali je isto tako nagoviješteno presli-
          kriomice javiti majci dopisnicom iz Zenice.   radnim stolom, osvoji crna slutnja; vidim   kavanje njenog socijalnog ustroja na cijeli
          Bila je to piščeva posljednja pisana riječ.   neku noć, prohladnu, sa zvijezdama od   svijet. Ne postoje više kasabe u kojima su
            U knjizi Bošnjaci u Jasenovačkom logoru   leda, kroz koju me odvode neznano kud.   ljudi podijeljeni na one koji vladaju i one
          autor Nihad Halilbegović pokazuje da je   Ko su ti tamni dželati u ljudskom liku?   kojima se vlada, ne postoje mikrokosmo-
          u kompleksu jasenovačkih logora ubijeno   Jesu li slični onima koji su tebe odveli?   si Zijinih literarnih skica. Sada je cijeli
          najmanje 1.520 Bošnjaka, evidentiranih   Ili braća onih kojima je otišao Goran? Zar   svijet jedna velika kasaba.   n


                                                                                                   STAV 10/3/2016  59
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64