Page 46 - STAV broj 390

DRUŠTVO

je zapisano da su hidžretske 1076. go-
dine (1665. godine) u Kotezima živjeli:
majstor Jusuf, Durak, papudžija, i neki
Osman. Hidžretske 1180. godine (1766)
u ovom mjestu se pominju: Ismail Šerak
i bratić mu Ahmed, Ahmed, sin Zulfi-
karov, i Ferhat, sin Ahmedov. U Kote-
zima je 1880. živjelo 12 muslimanskih
porodica, a toliko ih je bilo i pred poče-
tak Drugog svjetskog rata.
Za vrijeme osmanske uprave u Kote-
zima su sagrađeni džamija, mekteb, dvije
čatrnje, tri kule i više čardaka i stambe-
nih zgrada. Nažalost, ništa od ovih obje-
kata u cijelosti nije sačuvano. Džamiji
Muje Kotezlije gravitirala su obližnja
sela Miljanovići, Mišljen, Obzir, Oraje,
Ravno i Vojevići. Po narodnim pričama,
petkom i na Bajram u nju je dolazilo po
šezdeset konjanika.
Za vrijeme ustanka u Hercegovi-
ni (1875–1878) džamija je bila znatno
oštećena i srušen joj je krov. Uništena je
1942. godine, kada je s nje skinut krov, a
tada je srušena i mektepska zgrada u ko-
joj se nalazio i imamski stan. Imamsku
dužnost u ovoj džamiji od 1912. do 1942.
godine vršili su Mehmed ef. Merzić, Ali
ef. Zlomužica, Husein ef. Miljanović, te
imami Mahmutović i Salihović.
Alija Nametak je, putujući Bosnom
i Hercegovinom, s tadašnjim reisom Fe-
himom ef. Spahom 1940. godine posje-
tio i Koteze i zabilježio nekoliko redova
o selu i džamiji. “Ljubinje – kule starih
begovskih porodica i jednostavna džami-
ja. Dalje na putu u Trebinje pri samom
ulasku u Popovo Polje u selu Kotezi, sta-
ra džamija. Narodna tradicija veli da je
najstarija u južnoj Hercegovini. Pričali
su mi, da ju je podigao neki Kotezlija
Mujo, koji je, po osvojenju Hercegovine,
u ime sultanovo dijelio Popovo Polje kao na kraju Popovog polja, ovisno o tome do Topola, do blizu Neuma. Tu su bila
eraziemiriju stanovnicima i od pristojba odakle dolazite, do Agresije na Bosnu sela, koja se spominju u njegovoj Povelji
načinio skromnu džamiju s interesan- i Hercegovinu, bilo i Bošnjaka i Srba i o prodaji, sela Kurilo, Osojnik, Ljuboč,
tnom munarom kakve drugdje nigdje ne Hrvata. Danas tablice njihovih vozila Gromača, Orašac, Trsteno, Mrčevo, Br-
vidjeh”, pisao je Nametak, nastavljajući: u kojima se dovezu u posjetu rodnom sečine, Mravinac, Majkovi, Slano, Tmo-
“Taj kraj je bio gusto naseljen muslima- kraju pokazuju kamo su se raselili. Ko- va, Podgora, Čepikuće, Podimoč, Kotezi,
nima do pred samu okupaciju, ali kad tezi su selo koje je imalo i crkve i dža- Zaton, Visočani, Točionik, Smokovljani,
don Ivan Musić... diže katolički svijet u miju, sve jedno ispod drugog. Tako je Ošlje i Topolo”.
Hutovu, Hrasnu i ostalim selima oko Po- stotinjak metara od Mujine džamije Iste im godine, stoji dalje, proda voj-
pova Polja na ustanak, izginuše mnogi, sagrađena crkva, podsjetimo da je ze- voda Radić Sanković selo Lisac. Godine
mnogima kuće bijaše popaljene i oni se mljište na kojem se ona nalazi uvakufila 1404. proda im bosanski kralj Tvrtko II
raseliše. Sada u Kotezima ima svega jedan Munta Hodžić, te je tadašnje vakufsko selo Imoticu kod Topola i selo Trnovicu
muslimanski dom, a u čitavu džematu, s povjerenstvo u Ljubinju dalo dozvolu kod Čepikuća. I onda je nakon kupovine
radiusom oko 20 km, 60 muslimanskih za izgradnju crkve. Danas i u nju ulaze počeo proces preobraćenja vjernika bo-
domova. Za džamijom, tačno pred mi- samo oni koji dođu obići zemlju svo- sanske crkve u katoličku vjeru. “Stoga
hrabom, nalazi se grob Kotezlije Muje s jih predaka. se radije izseli mnogo poluotočana Pri-
bašlukom bez natpisa ne većim od pola A kad smo već predaka, u Napretko- morja, ne hoteći poslati kmeti dubro-
aršina. Bio je skroman čovjek.... A svijet vom kalendaru objavljenom 1944. godi- vačkih gospara. Jednako je dubrovačka
je dobar, pošten i bogobojazan, da je mi- ne tekst je u kojem se spominju Kotezi. vlada počela raditi i u Primorju. Već go-
lina. Odatle uz Popovo Polje do samog Piše tako da je “bosanski kralj Ostoja dine 1399. sagradi franjevački samostan
Trebinja nema ništa naročito zanimljivo.” prodao 1399. dubrovačkoj republici tako- u Slanome, kako bi franjevci vraćali ka-
Možda nije naročito, ali zanimlji- zvano Primorje, dio Zahumlja u oblasti toličkoj vjeri Primorce, koji su bili vjer-
vo je da je u ovom selu na početku ili Humu i to zemiju od Dubrovačke Rieke nici bosanske crkve.” n

46 26/8/2022 STAV