Page 48 - STAV broj 390

DRUŠTVO

Nikola Frankopan i napokon plemići Or-
lovići. Jedna grana Orlovića zvaše se Or-
lovići Čovski.”
Od Orlovčića historija upamti troji-
cu: Juraj Orlovčić ispliva godine 1490.
kao “špan stola kraljeva među plemenitim
ljudima u Lici”. Naredne godine budno
oko historije gleda ga kako se, kao posla-
nik bana Ladislava od Ergevara, klanja
kralju Vladislavu II Jageloviću, a već slje-
deće godine sjedi u Budimu kao poslanik
hrvatskih staleža pri Ugarskom saboru i
izdire se iz sveg glasa, tražeći još plaćenih
vojnika za utvrde u Gornjem Pounju i go-
vori: “Padnu li Čovka, i Rmanj i Bjelaj,
Jajce će, kao glavna utvrda cijelih Donjih
Kraja, ostati u potpunom okruženju i niko
ga tada neće odbraniti.” Već iduće godine
pero historije ispisuje ime Jurja Orlovčića
u Rimu. Ondje, skupa s bratom Dujmom
i suprugom Uršulom, pristupi on bratov-
štini Svetog duha, pa mu biskup mačem
dodiruje ramena dok obrisi njegovog lica
potpuno nestaju u stravičnom viru historije
u kojem se sve davi, bespoštedno.
Ovamo ostaje brat njegov Dujam Or-
lovčić. Njega historija već naredne godi-
ne pronalazi ovdje, na Čovki, kao župana
humskog, kako, sav prestravljen strašnim
pričama o Osmanlijama, koje jezde s isto-
ka, svakog jutra šalje izvidnicu do Bjelaja,
sav posijedio u nemilosrdnom petnaestod-
nevnom iščekivanju da iz grmečkih magli
izrone akindžije, i martolozi, i Skender-pa-
ša, za kojeg pričaju da je bolje prošao onaj
ko se licem u lice susreo sa samim crnim
vragom nego s njim.
Onda, iznebuha, dođe naredba da se po-
vuče i ostavi im grad, jer su im se već predali
i Veliki Pset i Unac..., i ponovo ga srećemo
na Uni. Sada je kaštelan Sokoca, pa Rip-
ča, pa Bjelaja, redom svih gradova Beatrice
Frankopan, čijem se mužu hercegu Ivanišu polje. Ondje, u močvarama mohačkim, u jedanaestogodišnje kćeri, koja je već tada
Korvinu, sinu kralja Matije, Dujam zakle struhlim Grgurovim kostima, zagasi se cio naginjala prema misticizmu i crnoj magiji,
pred samostanom dominikanskim u Biha- rod Orlovčića s Čovke, a njihov grad ostade daje Sigismundu Luksemburškom. Mladog
ću – u kojem Beatrica rodi sina i zavoli ovaj pust i prazan i u njemu se stoljećima gnijez- kralja upoznao je 1396. godine kod Nikpo-
grad do te mjere da, kada se po smrti Ivano- diše orlovi, kao da im se svete za oteto ime. lja, gdje mu spašava život pred janjičarskim
voj udade za Jurja Brandenburškog, ovaj je sabljama. Zauzvrat, Sigismund ga imenuje
nikakvim poklonima ne izmami iz njega i GRAD ZA MIRAZ slavonskim banom. Nije nikakva tajna da
ostade ona u Bihaću sve dok joj ga na pre- Ovdje se vraćamo Kreševljakoviću i je Herman II imao u sebi i bosanske krvi.
varu ne preote ban Andrija Bot – zakle mu njegovoj studiji Stari bosanski gradovi. Sada Naime, bio je on sin Katarine Kotromanić,
se, dakle, Dujam da će nakon njegove smr- tragamo za tajnovitim koncima kojima Crna kćerke bana Stjepana II ili njegovog brata
ti udovicu njegovu uzeti pod svoju zaštitu kraljica i stvarno bijaše vezana s Čovkom. kneza Vladislava. Otud možda u njegovom
i štititi je od domaćih napasnika jednako U to ime ponavljamo: “Jedno vrijeme gos- posjedu grad Čovka – donesen je u miraz,
kao i od Osmanlija. Kada i Beatrica ispusti podar Čovke bio je Herman Celjski, onda kao što je, prema vjerovanju dominikana-
dušu, kralj Vladislav II Jagelović pokloni Nikola Frankopan i napokon plemići Or- ca, u miraz iz Bosne doneseno i krivovjer-
njemu, Dujmu, i njegovim nećacima Stje- lovići.” Hermana Drugog Celjskog histori- je što buknu iz njegove kćeri koju bi “psi
panu i Grguru grad Sokolac nad Unom po- ja najprije prepoznaje kao oca tajanstvene Božiji” rado užgali na lomači samo da ne
nad Bišća. Među zidinama sokolačkim za- Barbare Celjske, prve evropske alhemičarke, postade carica Svetog Rimskog Carstva.
uvijek ostahu zazidani svi Dujmovi uzdasi žene ne samo obdarene izuzetnom ljepotom Čovka je grad koji se, izgleda, rado da-
za nikad prežaljenom Čovkom i sva imena već i vanrednom inteligencijom – sigurni vao u miraz pa ga je najvjerovatnije i Si-
orlovićka, osim Grgurovog. Grgur Orlovčić smo: njeno nesvakidašnje slobodoumlje, gismund dobio od Celjskih. Bijaše Čovka
bijaše daleko poznatiji od svih svojih rođaka ali i latentna anatema pape Pia II priskri- tako daleko od ostalih njihovih posjeda i
i bijaše on kapetan senjski pa ga staviše na biše joj atribute đavolske. Kako su nala- tako blizu herezi koja se raširi cijelom Bo-
čelo hrvatske vojske i poslaše ga na Mohačko gali ondašnji običaji, Herman ruku svoje snom da naprosto nisu znali šta da rade s

48 26/8/2022 STAV