Page 51 - STAV broj 390
P. 51

MANA ILI, BOSANSKIJE KAZANO, MAHANA

           Ljudi je manje-više svi imaju: manu ili, bosanskije kazano, mahanu.   u stihovima. Kad je pjevaču ponestao broj slogova, on je jezičkim
           Ova riječ u psl. jeziku bila je ovakvog oblika i nije se mijenjala već   vještinama umetao slog s -ha-, tako da je dobijen oblik mahana.
           više od hiljadu godina. U bosanskim i napose bošnjačkim govori-  Slično se dogodilo i s riječju sahat, koja je inače etimološki isprav-
           ma ova je riječ proširena umetkom -ha-, što nema veze s njenom   na u obliku sat. Međutim, snaga umjetničkog narodnog poetskog
           etimologijom. Dakle, ako se držimo etimologije, ispravno je mana.   pripovijedanja bila je toliko snažna da je u narodnom govoru proi-
           Inače, ima osnovno značenje povezano s imenicom obmana, kao   zvela prestižniji oblik mahana. Kasnije je u srpskohrvatskom dobu
           i riječju prevara, mada u savremenom jeziku, usljed semantičkih   ova riječ potisnuta i vraćena na početne postavke: mana. Danas
           pomjeranja, dobija osnovno značenje nedostatka, obično nema-  samo jezički osvješteniji i oni koje nije dotakao utjecaj serbo-kro-
           terijalne prirode. Oblik mahana u bosanskom jeziku nastao je   atističke standardizacije govore mahana. Pravilna je mana, ali je
           zbog djelovanja tzv. usmene poetske formule, koja je zahtijevala   bosanski osobenija mahana. Svi je imamo, a težiti nam je da je
           tačno određene metričke obrasce, tačnije određeni broj slogova   bude manje pri sebi.

          Do kraja 19. stoljeća u
          bosanskim izvorima
          dominantno se navodi u obliku
          “kahva”, a u bošnjačkoj epici,
          konkretno u Hörmannovoj
          zbirci, samo jedan pjevač
          pjeva “kafa”, svi ostali imaju
          “kahvu”. Nije zabilježen
          oblik “kava”. U savremenom
          jezičkom saobraćanju jako je
          raširen oblik “kafa”. Ovaj oblik
          mogao je doći iz dvaju izvora:
          asimilacijom skupine -hv- u
          -f- (kao “hvala” u “fala”) ili je
          moglo doći iz evropske sredine
          u kojoj se pojavljuje -f-.
           U PLJEVLJIMA SE                    PROJA JE ISTO ŠTO I SNAJA
           ČUJE LEH LEH
                                              Danas u jednoj sarajevskoj pekari u Koševskoj ulici vidim da se prodaju projice.
           Ko je bio u Pljevljima, i ko jeste iz ovo-  Na upit da se i na bosanskom jeziku upiše prohica, uvažena prodavačica posva-
           ga grada, mogao je u bošnjačkom    di se sa mnom, tvrdeći da nikad u životu nije čula tu riječ, već samo proja. Ostao
           narodnom govoru čuti uzvik leh. Za   sam zatečen, objašnjavajući joj da je proja isto što i snaja. Helem nejse. Pronađem
           druge govore u ovom kraju nisam si-  u pravopisnom školskom rječniku iz 1970. da je nepravilno proha, a biva isprav-
           guran jer nisam čuo, ali za bošnjačke   no proja. Novi rječnici bosanskog jezika propisuju da se jede proha. Odavno je
           zasigurno znam. Pri tome, to finalno   došlo vrijeme da se govornici bosanskog jezika značajnije opredijele za svoj jezik.
           -h dodatno se u izgovoru naglašava   Dokle li ćemo, kako li ćemo?
           kako bi se što bolje čuo, jer je op-
           ćepoznata činjenica da se glas h na
           kraju riječi najslabije artikulira. Po-
           stavlja se pitanje, otkuda to završno   “U VIHORU RATA OSTALA MI TUGA”
           h. Ovaj oblik inače je istog postanja
           kao i uzvik le odnosno reduplicirano   “Otišla si njemu, ne treba mi druga, / u vihoru rata ostala mi tuga”, kako je nekada
           lele, pa se u Pljevljima čuje i leh leh!   pjevao Saša Lošić iz grupe “Plavi orkestar” davne 1986. u pjesmi “Fa fa fašista”.
           Koristi se u prilici kad se treba ista-  Još je Loša tada znao kako glasi pravi oblik. Prema etimološkim podacima, sugla-
           ći izrazita začuđenost. Zato se plje-  snik h u riječi vihor i vihoriti se postojao je još u praslavenskom jeziku, zajedničkom
           valjski Bošnjaci posebno ibrete kad   prajeziku svih Slavena. U slovenskom jeziku vihor je vihra, u slovačkom vihrica, u
           vele leh ili leh leh! Njihove pravoslav-  ruskom vihr, ukrajinskom vihor. U bosanskom javnom prostoru gotovo redovno vi-
           ne komšije vele lele!              jore se zastave Bosne i Hercegovine. Zamijeniti h sa j u staroj sveslavenskoj lek-
           Odgovor na pitanje otkuda to -h,   semi znači nemanje jezičke svijesti, kao što je proha postala proja, a snaha snaja.
           sam se daje. A pametnu išaret dosta.  Vakat je da nam duhne kakav blaži vihor i da nam se zastave i mahrame zavihore.



                                                                                                   STAV 26/8/2022 51
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56