Page 49 - STAV broj 390

njom. Sigismundu će Čovka dobro doći u
ratu s Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem,
koji se, kao i većina bosanskog plemstva,
nakon smrti kralja Ludovika I, za kojim
bijaše udata Katarinina sestra, ili stričevka
Elizabeta, kći bana bosanskog Stjepana II
Kotromanića, stavi na stranu njegovog tak-
maca Ladislava Napuljskog. U toj borbi za
prijestolje s Ladislavom, iz koje će napo-
kon izaći kao neprikosnoveni pobjednik,
Sigismund potroši toliko bogatstvo i tako
osiromaši da je morao da se zadužuje kod
bogatih hrvatskih plemića. Radoslav Lopa-
šić piše: “Grad Bihać i područje njegovo sa nje, ophodiše prema njoj kao što se čovjek Kreševljaković. On kaže da se ovdje “nase-
županijama Ličkom i Poljičkom, zatim sa inače ophodi prema stvarima stečenim bez li jedna grana Kulenovića i dobi nadimak
kaštelom Ripčom, gradom Čovkom (Cho- imalo truda. Ostaviše je vremenu, da je ono Čovke, kao nekad Orlovići. Palanka Čovka
ka), Rmnjem (Rmanjom), Kninom, Labom natenane raziđuje, i orlovima, da odgajaju u imala je svoju posadu, a bila je u sastavu
(Lapcem), gradom Vrhličkim (Vrlika), njoj svoju nejač. Ako bi htjeli biti zlonamjer- Ostrovičke kapetanije, kojom su zapovi-
Ostrovicom i varošom Skradinom sa svimi ni, rekli bismo: dadoše je pustoši u miraz. jedali kapetani iz porodice Kulenovića”.
pristojališti tih priedjela i mjesta u kralje- Kazuje se da je i cijeli kraj ostao pust Ni stotinu godina kasnije, kada se Svi-
vini Hrvatskoj (‘in regno nostro Croacie’) od vremena kada se posljednji Orlovčići štovskim mirom uspostavi nova granica,
biješe kralj Sigismund početkom XV vieka povukoše prema Bihaću. Gotovo dva puna nikom ne pade napamet da obnovi Čovku.
založio banu Nikoli Frankopanu za 42.000 stoljeća jezdili su ovdje vjetrovi, igrajući se Tada kapetan ostrovački, da bi uzmakao koji
dukata. Ovaj zalog potvrdi Sigismund godi- oko napuštenih zidina začaranog grada. Tek kilometar od granice, prebaci kapetansko
ne 1434. i zapisa pomenute gradove i župa- nakon velikog Bečkog rata, kada Osmanlije sijelo ovamo, na Prkose. Sijelili su ovdje
nije Nikolinu sinu banu Stjepanu Franko- moradoše ostaviti Krbavu i Liku, doseli- bezi Kulenovići narednih osam desetljeća.
panu za zasluge, što ih bijaše ovaj za kralja še se ovamo nanovo ljudi i rasprostrše se I još bi, da ne buknu ustanak na Krajini i
stekao, prateći ga dvie godine dana sa 200 po Prkosima, zaobilazeći Čovku i plašeći ustanička vatra planu i u grudima njiho-
svojih oružnika na vojnih u Lombardiji, djecu pričom kako među tim mističnim vih kulaka. Onu stvarnu, na odžaku pro
Toskani, Italiji i u Rimu, te potrošivši tom zidinama živi zmijska kraljica. Tih godi- vrh kule, naloži njihov kmet Jovica Zorić
prigodom svojih novaca do 3.000 dukata.” na dođoše ovamo i bezi Kulenovići. Ni oni zvani Šljivar. Tako on iz seljačkih rita pre-
nemaše kuraži da se približe mrskim zidi- đe u vrletna štiva historije.
KAPETANSKO SIJELO nama obavijenim misterioznim pričama, Nakon Šljivarovog ognja, opet, sada
Osmanlije, dakle, dobiše Čovku bez već izgradiše kulu na Prkosima, a poslije i više od cijelog jednog stoljeća, poskakivao
borbe. Valjda se zbog toga, a možda i usli- palanku. Svejedno, narod im i pored toga je nad ostavljenom Čovkom i spepeljenom
jed straha koji izazivaše priče što kolaše oko nadjenu nadimak Čovke. Potvrđuje to i Kulenovića kulom, s Lupine na Čavu, s
Osječenice na Ljutoč, krik orlovski. Pod
njim, miran i tih, razmotavao se život se-
ljaka na Prkosima i do akšama odjekivaše
zvona na vratovima ovnova prethodnika.
Posvud vladaše idila o kojoj je možda sa-
njala Barbara Celjska kada se bavila idejom
da pobjegne od potvora alhemičara Laza i
izmišljotina pape Pia II. Ali ne protegnu se
u vječnost niti u san. Svoje bezdane vrtlo-
ge uragani historije nadnesoše nad Čovku
1941. godine. Tada, kazivaše preživjeli, 6.
septembra, ustanici željni osvete smakoše
oko tri stotine civila, pretežito bošnjačke
nacionalnosti. Ipak, u narednim deset-
ljećima historija, sluga pobjednika, kako
vole za nju reći, osvijetli svojim svijećama
Prkose tek pričom o Mariji Bursać, prvoj
ženi proglašenoj narodnim herojem So-
cijalističke Federativne Republike Jugo-
slavije. Ona junački pogibe pod Čovkom,
Zmijska kraljica, kako je u istoimenoj pjesmi zove August oko koje se, vele, kao dječak igraše jedan
drugi narodni heroj – Nikola Karano-
Šenoa, najviše je voljela boraviti u podrumima grada vić, komandant Treće krajiške proleter-
Samobora, gdje je dala izgraditi alhemičarski laboratorij u ske brigade. Nakon priča da je i on uče-
stvovao u šestorujanskom pokolju, opet
kojem je bakar pretvarala u srebro, a srebro u zlato. Zasigurno sve opustje i već dugo, nad savršenom
je tamo dočula da su i ova brda bogata bakrenom rudom, te tišinom kruže tek orlovi i njihov kliktaj
rasperjava vremena koja i dalje sustavno
pomišljaše da bi se sasvim mogla skrasiti u ovom divljem kraju. raziđuju ovaj grad. n

STAV 26/8/2022 49