Page 63 - STAV broj 390

odlazili na liniju. Učestvovali su u raznim
akcijama, posebno od vremena formiranja
Jurišnog bataljona. Zajedno su sudjelovali
u oslobađanju Ćorkovače 7. oktobra 1992.
godine, potom u “Munji ‘93”, u nekoli-
cini borbi na “prvoj autonomiji”, sve do
Iskinog ranjavanja na Ćulumku.
Po Nisvetovom kazivanju, Isko Ale-
šević je bio dobar čovjek i dobar borac.
“U odbranu Bosanske Krupe išli smo dan
nakon najžešćeg napada 21. aprila 1992.
godine. Kombijem nas je vozio Eso Ku-
delić. Nakon što nas je dočekala neprija-
teljska paljba na Ljusini, vratili smo se
u Bosansku Otoku. Poslije novih uputa
prešli smo most, zaputili se u pravcu Bo-
sanskog Novog i popeli na Bratića brdo da
čuvamo bazen za vodu. Tu smo i preno-
ćili jednu noć”, prisjeća se Nisvet Abdić.
Enes Halilagić bio je jedan od najbližih
Iskovih saboraca. Bili su u istom vodu, te
isti dan i na istoj koti ranjeni. “S Iskom
sam se družio i prije rata. Imao je pekaru
kod porodične kuće, a naše društvo sva-
ku noć se iskupljalo kod njega, iščekujući
kad će se ispeći kruhovi. Kad je krenuo
rat, Isko je među prvima nabavio oružje
i uniformu. Bio je vrlo zagrijan za bor-
bu, kao i svi njegovi Aleševići koji su s
nama bili u vodu. Prvi borbeni zadatak
imali smo u Bosanskoj Krupi. Uslijedi-
lo je držanje straže na potezu od Dobrog
Sela, preko Landupa prema Ćorkovači.
Uglavnom smo bili na tom dijelu linije
sve do nastupanja ‘prve autonomije’. Onda
smo išli na Todorovo, gdje smo jedno vri-
jeme držali linije na Ćulumku, a kasnije i
sudjelovali u vraćanju izgubljenih polo-
žaja. U jednoj od tih akcija obojica smo i
ranjeni 23. decembra 1993. godine. Isku
je pogodio snajper, a ja sam stradao od
Ishak Isko Alešević bombe. Naš vod je išao direktno na jed-
nu kuću, na vrh brda Ćulumak. Nakon
Na vjenčanju tog ranjavanja, oporavljali smo se sve do
sa suprugom ljeta 1994. godine. Isko je bio povučen
Šehrizadom
čovjek, nije srljao i rijetko je ulijetao u
rizične situacije, ali, eto, ni to nije bilo
dovoljno da izbjegne smrt. Valjda se ne
može protiv sudbine”, kazuje Halilagić
i naglašava situaciju u kojoj je, između
ostalog, i zahvaljujući Iski izvukao živu
glavu: “U periodu ‘prve autonomije’, u
vrijeme primirja, neko vrijeme je bio otvo-
ren trgovački punkt u Čaglici, na granici
između Velike Kladuše i Bužima. Narod
je odlazio u kupovinu jer je roba bila do-
sta jeftinija nego na slobodnom području
Bihaćkog okruga. Ja sam tad bio na bolo-
vanju i s nekoliko saboraca jednog dana
sam otišao do punkta. U međuvremenu
je nastala neka frka, upali su autonomaški
vojnici i zarobili jednog našeg borca, a ja
sam ostao s druge strane punkta. Među-
tim, tu su uskočili Isko, Apir i Velagić i s
naše strane granice ispalili jednu zolju u

STAV 26/8/2022 63