Page 74 - STAV broj 390

APOKRIFNI FRAZARIJ

Govoriš kao neko proročanstvo

NEPREKINUTA

IGRA U PELI

Piše: Pitam se noćima i noćima koja je to predstava. Ponekad pomislim da
Irfan HOROZOVIĆ sam razotkrio i priču i razloge zašto je napisana. Ipak, sve su to igre sna.
Oni koji pišu su glumci i samo su jedan dio teksta. Jedino zajedno mogu
zaokružiti sve što se dogodilo, ali samo u oku i uhu gledaoca.

isam je vidio, ali je sanjam. Goto- protiv onih koji mu nisu vjerovali? Nije li Orestija čini zapravo tetralogiju. Ili Eu-
vo se naselila u mojoj svakodne- njegovo djelo opasno oruđe – i oružje protiv ripidova Helena, koja daje novi pogled na
vici. Dogodi se nešto oko mene, duha koji mu je unaprijed odredio sudbinu? sve, te i na Orestiju. Agaton je uvijek fas-
Na ja prepoznam da sam to vidio Vrijeme djela zapravo je prostor dje- ciniran i ispunjen nekim nejasnom ide-
u predstavi. la. Osjeća to dobro opservator-arbitar. On jama, ali bez obzira na dar, vječna igra ga
Sve je počelo za vrijeme zajedničkog vidi kako se to djelo kreće u sadašnjosti i, nije privukla. Jer vječna igra kao i aleksan-
druženja jugoslavenskih pisaca na jugu gle čuda, i u prošlosti (gdje su sve stvari drijski perpetuum mobile kažnjava prekršaje
Makedonije. Zadaci nisu bili toliko op- bile tako lijepo uređene!?), a budućnost svojih pravila. Kao i Kalimahov katalog.
terećujući, tako se bar činilo u ono vrije- nije ništa drugo doli otvorena vrata. A taj – Zašto smo tu? – nekako očajno reče
me, te je bilo vremena i za kratkotrajne drski istraživač dovršio je svoj pronala- Agaton.
posjete Bugarskoj i Grčkoj. Riječ je bila o zak i stoji sad tu, ispred svih, nudeći im – Znam zašto sam ja. Dozlogrdili su
Makedoniji. Uz Vardarsku, posjetili smo ga objema rukama. mi napadi, a ovdje je lijepo i tiho.
Pirinsku i Egejsku. Nije li nešto neobično u svemu tome? – Misliš da to može zamijeniti naš
Kao da se golema historijska karta Nije li to sumnjivo? I opasno? Može li se raniji život?
otvorila pred nama. Mnogo je tog bilo vjerovati tom istraživaču ili tom umjetni- – Pitaš mene ili sebe?
moguće vidjeti. Sve što smo vidjeli bili su ku, koji je egoistički (da, egoistički! šu- – Ne znam.
znakovi. Svuda su gorjele vatre. Čišćenje tio je, povlačio se i radio, kao da će mu – Tu ti je negdje i odgovor.
zemlje prije novog oranja i sadnje. Opomi- neko ukrasti tu bijednu ideju, jalovi za- Dugo su koračali dok su nastavili
njući trenuci. Pogotovo za onog koji zna nesenjak, čovjek izvan života, arogantni razgovor.
šta se sve tu dogodilo. Znaju oni koji su fantast!, on koji je mislio da je bolji od – Nismo mi ovdje zbog sebe...
odatle. Ostale, čini se, nije briga. drugih!, bezveznjaković koji umišlja da – Nego?
Takva je i predstava koju sam sanjao. je čaršijski hamlet!), samoljubivo, nači- – Zbog njih.
Predstava koja je uporno nastavljala sa- nio to što je načinio? Treba ga spriječiti, Agaton nije znao šta bi o tom mislio
njati samu sebe u mojoj glavi. Svoje kon- onemogućiti, učiniti smiješnim. A djelo? – Konačno, doći će i Aristotel.
troverze i svoja obnavljanja. Ako se ono ne da zatomiti? – Aristotel? Zašto?
I ne znaš šta si napravio. Ovaj izraz Opservator-arbitar mu milostivo, ek- – Bit će učitelj.
uglavnom je upućen istraživačima i umjet- statično čak, odaje priznanje, tom događa- – Kome?
nicima, onom svijetu dakle čiji predstav- ju koji se uzdiže na razinu općeg dobra, a – Svima, ali najviše jednom malom
nici predano, iz dana u dan, iz noći u noć, osvrne se ponekad, ako je baš neizbježno, koji će od kamičaka iz dječije igre stići
ne gledajući na korist, ne osvrćući se (ko- i na prezrenog tvorca koji ga, iz ove optike do babilonske krune.
liko mogu) na zlurade primjedbe i podva- gledano, nikako nije mogao načiniti. To – Govoriš kao neko proročanstvo.
le, slijede neku svoju ideju i trude se da je djelo dakle više bilo plod slučajnosti, – Kad vidiš, to i nije proročanstvo. A
je konačno osvijetle ili oblikuju. slučajnosti višeg reda (ćorava koka našla i ti ćeš sve saznati kad bude trenutak...
Malovaroški opservator-arbitar koji zrno), plod nečeg čega njegov sačinitelj nije Pitam se noćima i noćima koja je to
ih je odavno prepoznao i sistematizirao svjestan i zato ga nije ni dostojan. Niko predstava. Ponekad pomislim da sam ra-
kao nešto efemerno i sumnjivo dolazi u to tako pouzdano ne vidi i ne shvata kao zotkrio i priču i razloge zašto je napisa-
nedoumicu kad taj beskućnik i obilježe- malovaroški opservator-arbitar. On zna na. Ipak, sve su to igre sna. Oni koji pišu
ni prolaznik konačno dovrši svoje djelo. da onaj koji je načinio ne zna, jer jedino su glumci i samo su jedan dio teksta. Je-
Tako je zapisano u filozofiji čaršije i slijepac može progledati kroz djelo. Kao dino zajedno mogu zaokružiti sve što se
do tančina analizirano u Filozofiji palanke i sve vjeđe koje djelo dotakne. dogodilo, ali samo u oku i uhu gledaoca.
Radomira Konstantinovića. Dragocjenoj Ne, predstava nije o njima, iako je za- Tako bi bilo na svakom teatarskom
knjizi našeg vilajeta. pravo gotovo nemoguće govoriti o bilo mjestu. Ovdje ili ko zna koliko daleko. A
On i ne zna šta je ustvari napravio pojav- čemu a da o tom ne postoji njihovo mi- mnogo je glumaca koji čekaju izlazak na
ljuje se tad kao vrhunska pohvala i konač- šljenje. U svakom snu sam sve bliže da pozornicu. Ili je samo makedonska pri-
no poniženje. Jer kako bi taj beskućnik i je prepoznam. jestolnica Pela daleko od grada-muzeja
mogao bilo šta znati? Nije li svijest njegova Mislio sam da je to Eshilov Protej, iz- sa svojim unutarnjim životom koji nas
o vlastitu djelu zapravo direktno uperena gubljena satirska igra koja s trilogijom zbunjuje. n

74 26/8/2022 STAV