Page 72 - STAV broj 390

KULTURA

Kaligrafija i kultura rukopisa u bošnjačkoj tradiciji (2)

“OBIČNO” PISMO KAO

UMJETNIČKA FORMA

Ovdje svakako dolazimo i do pitanja zašto “običnu” prepisivačku djelatnost stavljati u kategoriju
umjetničke discipline, kada, na prvi pogled, ona tu i ne pripada. Međutim, ne možemo se oteti utisku
da je unutar prepisivačke aktivnosti bilo i umjetničkih tendencija, te da su autori, uslijed sopstvenog
prihvatanja pozicije krasnopisaca, svoj tekst, na ovaj ili onaj način, željeli umjetnički uobličiti.

Piše: Kenan ŠURKOVIĆ rukopisa Kantamirija se žali na svoju sa- u naznačenim bilješkama spominju mje-
moću u dubokoj starosti, a čiju je tegobu sta: Kostajnica, Konjic, Fojnica, Trebinje,
ublažavao prepisivanjem knjiga. Neki su Foča, Ljubinje, Uskopje, Taslidža (Plev-
ndividualno prepisivanje nije imalo opet bili poznati po brzom pisanju. Tako lja), Onogošt (Nikšić) i Sarajevo. Dakle,
premca kod Bošnjaka, a kada su u pi- je Muhamed Nerkesi za 40 dana prepisao u Gazi Husrev-begovu medresu dolazili
tanju mjesta, uvjeti i razlozi, onda nije kompletan Baydawijev Tefsir, a djelo Awa- su učenici iz raznih mjesta Bosne i Her-
Iimalo ni svoje granice. Rukopisi su za- mil, prema jednoj nevjerovatnoj predaji, cegovine.” A na drugom mjestu: “Vidi-
vršavani po kućama, školama, utvrđenji- prepisao je na putu od Sultan Bajezidove mo da se djela, prepisivana u medresama,
ma, vojnim pohodima i sl. ili su, uslijed džamije do Fatihove džamije u Istanbulu. uglavnom odnose na knjige koje su služi-
životnih okolnosti, pisani veoma dugo ili Ipak, najznačajnija mjesta prepisivačke le kao udžbenici i priručnici. Među na-
periodično. Tako na marginama jednog djelatnosti bile su medrese. Tu možemo brojanim rukopisima nailazimo na djela
prepisa Kur’ana iz Gazi Husrev-begove pridodati hanikahe i tekije. Tako je čuveni iz slijedećih disciplina: šeriatskog prava,
biblioteke otkrivamo zapis u kojem pre- Omer Ćatić svoje stilistički veoma uspješ- islamske tradicije, gramatike, sintakse i
pisivač navodi da je započeo prepisivanje ne prepise radio u 18. stoljeću u Atmejdan stilistike arapskog jezika, islamske mo-
Mushafa 1138/1725. i da je tada prepisao medresi, isto kao i drugi velikan prepisi- ralike, logike i tesavufa.”
šest džuzeva i sedam listova. Sljedeće go- vačke umjetnosti Ahmed Mostarac, koji Prepisivanje je bilo prisutno i u Gazi
dine poginuo mu je otac na iranskom ra- je svoje uratke prepisivao u Karađozbe- Husrev-begovom hanikahu, koji se nalazi
tištu pa je prestao s prepisivanjem. Deset govoj medresi u Mostaru, dok je Ahmed odmah pored medrese. Bilo je slučajeva
godina kasnije učestvovao je u tursko-ru- Fojničanin još za vrijeme školovanja u da se jedan rukopis započne u medresi,
skom ratu 1736, gdje je dospio u rusko Gazi Husrev-begovoj medresi impresiv- a završi u hanikahu. I tekijska djelatnost
zarobljeništvo. Postao je slobodan tek nim talik-pismom prepisao djelo al-Wasi- je po tom pitanju bila poznata, a isticala
1742, kada se vratio kući. Devet godina la al-Ahmadiyya..., a Ahmed Pruščak, kao se, osim u mevlevijskoj tekiji na Bentbaši
kasnije, 1751, nastavio je i završio prepi- učenik iste medrese, prepisao komentar u Sarajevu, i unutar derviškog kruga po-
sivanje Mushafa. jedne zbirke hadisa. Ovakvih primjera rodice Sikirić u 19. stoljeću, pogotovo u
Neki su prepisivanje shvatili kao svo- ima popriličan broj. djelatnosti šejha Abdušekura Šakira Si-
ju životnu misiju poput Abdulah-efendije Mustafa Jahić ističe: “Najbogatije i kirića, koji je neke rukopise prepisao u
Kantamirije, osnivača znamenite biblio- literaturom najraznovrsnije bile su bi- tekiji na Oglavku.
teke za koju je uvakufio brojne rukopise blioteke osnivane uz medrese, jer su sa- Ovdje svakako dolazimo i do pitanja
koje je i sam prepisao. Na kraju jednog državale knjige iz naučnih oblasti koje zašto “običnu” prepisivačku djelatnost
su se izučavale u tim medresama, ali, stavljati u kategoriju umjetničke disci-
nerijetko, i drugih naučnih disciplina, pline, kada, na prvi pogled, ona tu i ne
kao i djela višeg naučnog nivoa, tako da pripada. Međutim, ne možemo se oteti
su mogle zadovoljavati i potrebe visoko utisku da je unutar prepisivačke aktiv-
obrazovanih ljudi uključujući i profesore nosti bilo i umjetničkih tendencija, te da
takvih medresa.” Mehmed Mujezinović, su autori, uslijed sopstvenog prihvatanja
opisujući prepisivačku djelatnost u Gazi pozicije krasnopisaca, svoj tekst, na ovaj
Husrev-begovoj medresi, navodi: “Ovi ili onaj način, željeli umjetnički uobličiti,
tekstovi nam opet pokazuju da su učeni- da li putem ornamentalnog ukrašavanja
ci ove medrese još u toku svog naukova- ili samo isticanjem svoje vještine. Brojni
nja bili sposobni da pišu, a prema tome, ispisi neminovno su ostavljali snažan li-
eventualno i da govore arapskim jezikom. kovni utisak koji se ne može zanemariti u
Izvjesni prepisivači označili su i mjesto ukupnom doprinosu kaligrafskoj umjet-
odakle su došli u Gazi Husrev-begovu me- nosti. Prema tome, postoje argumenti za-
dresu, odnosno odakle su rodom. Tako se što pojedine prepisivačke radove možemo

72 26/8/2022 STAV