Page 73 - STAV broj 390

proglasiti i umjetničkim eksponentima. (i druge bilješke), te drugi sličan mate- međutim, ta je praksa vjerovatno bila pri-
U Bosni se ta tendencija posebno osje- rijal skupljen i sjedinjen u jednu takvu sutna i ranije. Svako kasnije stoljeće dalo
ćala, a mnogi prepisivači su sebe posma- knjigu od strane pojedinaca.” je na desetine prepisivača i isto toliko pre-
trali i kao kaligrafe. Ovdje svakako treba Postoji mnogo primjera umjetnički pisa, a tradicija na tom polju praktično je
napraviti distancu, s obzirom na to da se uobličenih dokumenata. Bujuruldije, bez prekida trajala sve do početka 20. st.
prepisivački uzorak jasno razlikuje od ka- naprimjer, jasno pokazuje težnju da se Dva najstarija poznata prepisa Kur’ana
ligrafskog ispisa koji želi biti neka vrsta izbjegne monotonost teksta te da se kom- u Bosni datiraju iz 1593. i 1598. godine,
slike, dok običan tekst prevashodno pre- pletna predstava vizualno uljepša (tome a urađeni su od Halife Korkuta i Muha-
nosi informacije. Prepisivači su toga bili posebno doprinosi divani-pismo). Zbog meda, sina Husejnovog, Blagajca. Kasnije
svjesni, pa su svom uratku pokušali dati ovoga, dokument više nije samo doku- se u 17. stoljeću taj spisak bitno proširuje.
određenu dinamiku i dašak ljepote koji ment, već postaje dopadljiva kaligrafska Bilježimo imena poput Redžeb-dede Boš-
bi imao i tu kaligrafsku draž. Uostalom, izvedba. Dojam kićenosti i ljepote još više njaka (prepis 1615), Husreva, sina Mustafe
barem u izvorima, mnogi se prepisivači dolazi do izražaja na prelijepo ispisanoj Fojničanina (prepis 1615), Ali paše Saraj-
identifikuju i kao kaligrafi, ili se pominje Vasijetnami (testament) koju je naručila lije (1636), Mustafe, sina Ismailova (prepis
da su bili učenici poznatih kaligrafa, što Vasvija hanuma, supruga Tajib-efendi- 1653), Mustafe, sina Sefera (prepis 1655),
govori da je linija između ova dva pri- je Saračevića iz Sarajeva, datirana 1907. Derviš Mustafe Bošnjaka Katibija (1657),
stupa i posla bila veoma tanka. I zaista, godine. Zapisničar ove oporuke nije bio Derviša Osmana, sina Ali efendije Donjo-
mnogi prepisivački radovi dovođeni su do samo običan prepisivač već i izvanredan vakufljanina (1688) itd. U 18. stoljeću tu
stilističke perfekcije, te su odisali istinskim kaligraf, što se vidi na osnovu visokoeste- su Ahmed, sin Mahmudov (1711), Hadži
umjetničkim nadahnućem. Da li kroz tiziranog pisma. Ovo je samo dokaz da su Muhamed Sarajlija (1721), Muhamed Boš-
slijeđenje kaligrafskih pravila, isticanja mnogi prepisivači bili i vrsni kaligrafi, njak (1733), Husejn, sin Alijin, Sarajlija
dinamičnih kompozicija ili općenito što se poklapa s podatkom da je nemali (1739, 1752), Ahmed Hadžinesimović
ostavljanju utiska ekspresije i dopadljivosti, broj svršenika kaligrafskih škola radio u Pruščak (1753), Osman Bošnjak (1771),
mnogi prepisivači željeli su izaći iz obrasca državnim pisarnicama. Klimaks ovakvog Ahmed, sin Hadži Sulejmanov (1788),
i iskazati svoje vještine dajući prepisima pristupa vidimo u jednom dokumentu Hasan ef. Mulo (1793). U 19. stoljeću su-
posebnu vizualnu dimenziju. To čak važi političke, ali i pjesničke prirode. Riječ je srećemo Zihni Ismaila (1801), šejha Lut-
i za “obične” službene dokumente. o stihovanom tekstu Osman Topal-paše fulaha (1842), Mustafu ef., sina Jusuf age
Teufik Muftić napominje: “Pisanje o ustrojstvu nizamske vojske u Bosni iz Erzumlija (1859), Omera Hakki Pilava
dokumenata, u prvom redu onih najvaž- 1865. godine. Tekst je kaligrafski izveden (1870), mula Huseina ef. Begića (1871),
nijih, poklanjala se naročita pažnja ne u talik-pismu od strane Abasa Alija te hafiza Arifa Bečirbasića (1883) i druge.
samo u sadržajnom nego i u formalnom dodatno ukrašen cvjetnim uzorcima. Na Sva navedena imena predstavljaju samo
pogledu... Pored ostalog, pazilo se i na vr- ovaj je način dokument pravne prirode mali uzorak od ukupnog broja prepisivača.
stu pisma i njegovo uobličavanje. Važniji postao i poetsko i likovno djelo. Međutim, najfascinantniji podaci vežu se
akti pisani su (određenom vrstom pisma) za veliki broj prepisanih primjeraka Mu-
rukom vještih kaligrafa sve dok nije uve- PREPISI MUSHAFA shafa od samo jednog autora. Tako je Ha-
dena štampa, a nekada, u određenim pri- Kao posebnu kategoriju prepisivačkog san beg Defterdar iz 18. stoljeća prepisao
likama, i poslije tog vremena. Pored lje- rada s umjetničkom intencijom možemo Kur’an 60. puta, Zergeri Ibrahim 61 (dru-
pote pisma (tj. samih slova i drugih njima izdvojiti prepisivanje Kur’ana. Božija knji- ga polovina 17. i početak 18), a poznati
pripadajućih znakova) tražio se i određen ga oduvijek je bila izazov u tom smislu. sarajevski imam Careve džamije Ibrahim
prikladan raspored teksta i njegov smještaj Još od vremena trećeg halife Osmana ibn ef. Šehović 66 puta. Mustafa, sin Omerov,
na papiru utvrđene vrste i formata. Pisa- Afana, r. a., razvila se široka prepisivačka prepisao je najmanje 30 Mushafa, a Su-
no je na pojedinim listovima (svicima) s praksa. Od tada, pa sve do danas, prepis lejman, sin Ibrahimov, iz druge polovine
jedne njihove strane. Nekada su to, me- Kur’ana predstavlja magnum opus islam- 18. stoljeća i početka 19. najmanje 24 pri-
đutim, bile i čitave knjige cjelovite sadr- ske umjetnosti. Mnogi veliki kaligrafi mjerka. Ipak, najviše je prepisa, ono što
žine (npr. defteri) ili zbirke dokumenata poput Mustasimija, Ibn Bevaba, Hamdu- znamo, imao Muhamed, sin hadži Alijin.
raznovrsnog sadržaja (npr. sidžili) ili jedne llaha, Karahisarija, Osmana Hafiza i dr. Živio je u 19. stoljeću, najvjerovatnije u
tematike (zbirke fetvi, vakufnama i sl.). bili su veoma revnosni prepisivači svetog Banjoj Luci. Na svakom primjerku navo-
Pojedini raznovrsni dokumenti mogli su teksta. Riječ je o dugotrajnom postupku dio je koji mu je to prepis po redu. Tako
biti uneseni ponekad i u tzv. Medžmuu, koji je tražio posvećenost i koncentraci- je 99. primjerak prepisao 1873. godine.
tj. zbirku raznorodne građe, koja je mogla ju, a na kraju i umjetničku uobličenost. Iz neobjavljene knjige Kenana Šurkovića
sadržavati čitave knjige, rasprave (naučne Prvi zabilježeni prepisivači Mushafa u “Kratka historija islamske umjetnosti u Bo-
ili književne naravi), pjesme, komentare našoj domovini datiraju s kraja 16. stoljeća, sni i Hercegovini”. n

STAV 26/8/2022 73