Page 71 - STAV broj 390

RANE I RIJEČI

Beharli beharom bez glasa i ne bješe živ
i utopljenim evladom u ono što jeste ni pored
vri i u ono što nije ni usred
i zri i jeste bijela
hladna voda i mrčna
tijesne se osu se i nikakva
tijesni sokaci i osu čemer dana
i po njima i zle riječi, zelene umri umrlom
jataci k’o okrijek riječ ote
smrti kidisaše zle se oči
i dana dosjetismo se i mi kao riječi
i nemjesta jada prosuše
mađijaju mrtve svakakva postadosmo nijemi
i mehrume omamismo sebe mrtvim tijelom postadosmo gluhi
da žive ponirasmo u nedostižnost i ukrasi svijeta
i onoga što jeste čkiljavi Bilal
iblizi i onoga što nije vrtoglavi Nasuf
što zna ibliziti i jeste prdigaća Elmaz
bestrag učismo od čuda a ne dospjesmo i ja
bestragom mami do Riječi od prije
u čare ostadosmo o sebi i od poslije
i u nečare i imaretli čorbi i nikakvog vakta
i u svakakve medete i što smo i bili svakakvi Ćor Huso
i u nikakve dermane đuturumi VII
Ćor Husa i garibi
da sa tobom potprd tjera poskoči Haso usred riječi
rasklapaju se riječi namrgođeni Arif
kao kosti i ja kao usred
sredine
umrlih džahilski ukras svijeta džehenema
na majčine grudi Ćor Huso kom trepnusmo
zapripsaše izvir iz duše presahnu
konjske sapi III
mehke pogano rasklopi se polje
i lik polja
i tople poganom rukom brdo za brdom
mehke milovaše kao dakik za dakikom
i bijele i milovaše deniz vri vrelim tijelom
i tople roblje po glavi
i behil i puni obamrlu zemlju
i na Kolašin i džahil obamrlošću
blagodetima kraja
i džahil
domišljah ljepotu i početka
zemana prije
zvijeri roblje k’o roblje
i oba dijela probijeno i nevakta poslije
u sabiralištu
bijela robi se i raspadanju
i mrčna dana i topi pronađosmo
zamišljah od hilave nade sebi
i zapodijevah priču u njima srce
živuću šedrvanli vrijedna utočišta
i skončasmo
o mrtvom na mahove skladno
ničijem tanki mlaz vode
sinu na mahove sasvim skladno
Ćor Husu mlade živote u beskonačnim halilucima
i Ćor Šefku da džehenem gase konačnosti
da sa sobom potprd tjera i sebe rahmetli
omađijaše mejta Abdulah
II da živi džahil i behli
i bješe živ zmijoglavi i stoglavi
usred bijela i ne bješe živ i storuki
i crna dana i bio je živ i stousti
usred imareti hana i na drugom mjestu bez jedne jedine riječi
kao u grotlu dunjaluka da je i u drugom vaktu cijela cijelcata družina
putem omađijanih ubijeni postaše bez imena vremena stookih
odvedoše ih oči bez traga bez imena zemana Ćor Husa

STAV 26/8/2022 71