Page 55 - STAV broj 350

u širem rejonu Visibabe. Tu je ranjen Hrka,
a na drugom lokalitetu i pripadnik ‘Hamzi’
Hamid Šahinović. Hrka je ranjen prije pod-
ne i više sati ga nisu mogli izvući. Kad ih je
sanitet povezao u Bihać, bila je priča da je
Hamid loše jer dosta jauče od bolova, a da je
Hrka dobro i da ne pokazuje da ga išta boli.
Kasnije će se ispostaviti da Hrka vjerovatno
nije ni osjećao ništa i da je zbog toga i bio tako
miran. Izgleda da mu je metak ušao kroz usta,
udario ga u vrat, u kičmu, a onda se odbio i
izišao kroz pluća. Kasnije se ispostavilo da je
umro od gušenja. A ta rana na pršljenu mu
je izazvala paralizu”, ispričao je Zijad Nanić.
Akcija čišćenja terena krenula je ranim
jutrom. U toj akciji sudjelovalo je i odjeljenje
Vojne policije koje su, osim Hrke, još činili i
Esad Kudelić, Halid Šahinović, Huse Kru-
pić, Husein Isaković, Nijaz Remetić, Emir
Nanić, Semo Mustafić, Medica Alešević i
komandir voda Emir Isaković. Po kazivanju Sa zakletve 25. 7. 1992.
Esada Kudelića, ta akcija nije još bila klasič-
na borba kakve su izvođene na frontu prema
četnicima, već borba u kojoj im je sugerirano
da na zavedene sunarodnjake pucaju samo iz
nužde. “Krenuli smo ujutro iz Elkasove Ri-
jeke. Sve se odvijalo sporo zbog problema s
poplavama. Kad smo stigli u Okiće, krenu-
la su prva puškaranja i zarobljavanje jednog
bezbjednjaka iz Narodne odbrane AP Za-
padna Bosna. Na vrhu brda smo se trebali
spojiti s ‘Hamzama’. Međutim, u tom penja-
nju zabunom smo otišli malo ustranu. Niko
od nas nije dobro poznavao teren, a bila je i
jaka magla. Kad smo izišli gore, naišli smo
na borce Narodne odbrane, koji su tražili da
stanemo i da kažemo ko smo. Rekli smo da
smo Ćićmini, da ih zavaramo, međutim, vrlo
brzo su po našim uniformama ‘bužimkama’
skontali ko smo. Krenula je pucnjava. Oni
su udarili odozgo, uzvratili smo. Znam da
smo se sakrili u neki put iznad kojeg su pa-
dale bombe. Onda je komandant Nanić zvao Sa saborcima 25. 7. 1992.
i rekao da se izvlačimo i da trebamo ići više
udesno. I tako je krenulo povlačenje, a Hrka
i ja smo ostali među zadnjima. Trebali smo
ići lijevom ivicom šume, međutim, Emir je
prvi dio grupe poveo čistinom. Srećom, ovi
još nisu pucali odozgo. I kad je moja grupica
došla dolje na ivicu šume, do čistine koju su
ovi već bili pretrčali, kaže meni Hrka: ‘Haj-
mo i mi pretrčati.’ I u tom trku ga je pogo-
dio metak. I sad on leži nasred te čistine, mi
ostali ne možemo do njega jer nas odozgo iz
neke kuće tuče osamdesetčetvorka. Tad sam
od nekog borca uzeo motorolu i javio koman-
dantu Naniću da je Hrka ranjen i da neko tre-
ba gađati onog što puca po nama. I poslao je
on nekog sa zoljom da ga ide gađati iz Liđa-
na. Dugo je sanitet čekao iza nekog vijenca.
I u jednom momentu smo Semo Mustafić i
ja istrčali, zgrabili Hrku i uspjeli ga izvući i
odnijeti do saniteta. S IKM-a su zvali bolni-
cu i pitali kako je Hrka, a iz bolnice su kazali
da je dobro, puno bolje od Hamida. Na kraju U rovu na borbenom položaju

STAV 19/11/2021 55