Page 53 - STAV broj 350

Tuzli. Sada smo Drugi korpus. Tuzlanski,
odatle dolazi sva pomoć... Sarajevo je u okru-
ženju. Sve je između Sarajevo i Olova pod
okupacijom. Prve slobodne tačke jesu Bakići
s naše i Hotonj sa sarajevske strane. Pedeset
kilometara ceste, naselja Krivajeviće, Srednje,
Semizovac i Vogošću kontroliraju četnici.
Anerini su iz Sarajeva. Amidža joj je
poginuo prilikom pada Otesa. Pričala mi
je da Muharem nije danima govorio. Anera
mašta da će jednog dana živjeti u Sarajevo
(jer je kuća u Olovskim Lukama spaljena
Most na rijeci Krivaji, i pod četničkom čizmom), a ja o povratku
ratni period (ustupljeno u Olovo. U tom slučaju, putevi će nam se
ljubaznošću Centra
za kulturu, sport i razdvojiti. Nije mi drago. Odagnah tu mi-
informisanje Olovo) sao. Ko zna šta vrijeme nosi? Prešli smo
most, zatim uzanom stazom, nekih dese-
tak minuta hoda, stigli na strmi dio plani-
ne Konjuh gdje raste rujevina.
“Povij tu granu tamo?”, zapovjedi mi
Muharem. Isjekli smo dovoljno grančica –
taman koliko mogu ponijeti tri osobe a da
ne bude preveliko opterećenje – i zaputili se
natrag. Na povratku u selo primijetili smo
da je transporter UN-a prošao pored nas. Na
sljedećoj se okuci zaustavio. Izašla su dva
vojnika. Zadivljeno su gledali ka kanjonu
Krivaje. Išli smo im u susret. Primijetili
su nas. “Speak English?”, upita jedan od
njih. “A little”, odgovorih. U školi sam
bio eksperimentalno odjeljenje, u petom
smo uz ruski počeli učiti i engleski jezik.
Malo gestikulacijom, malo objašnjavajući
na engleskom, shvatio sam da me upitao
da ih fotografiram kako bi se u pozadini
vidjeli kanjon i lipu u cvatu...
Planina Konjuh (preuzeto sa “visitbih.ba”) Spustio sam rujevinu i prihvatio se fo-
toaparata. Vojnici su bili zadovoljni. Poka-
ŠTA JE RUJEVINA I ZA ŠTA SLUŽI zujući mi na džep na mišici, upita: “Can
Muharem je sada već sjedio i djelao you recognise this flag (Možeš li prepoznati
nekakav čudan prutić. Iznutra je bio sme- ovu zastavu)?” “Belgium”, odgovorih mu.
đe boje. Vidjevši da ga promatram, reče: UN vojnik najprije reče “Right”, zatim ode
“Rujevina. Od ovoga pravim muštikle. do transportera i donese dva lanč-paketa za
Naruči, tu i tamo, neko od društva na li- Aneru i mene.
niji. A ovo me i smiruje. Nego, ideš li s Radovao sam se poklonu, znao sam da
nama?“ “Gdje?”, upitah. “Nedaleko odav- u njemu ima kikiriki puter, moj omiljeni
de. Moram nasjeći rujevine. Dobro bi mi ratni namaz.
došao, da poneseš koji prutić.” “Moram “Just a perfect day”, reče UN vojnik pri
javiti mami”, odgovorih mu. “Reci joj da odlasku. Bio je u pravu, iz njegove perspek-
dođe s Merimom piti kafu. Lijep je dan. tive! Kanjon, rijeka, šuma...
Može se sjediti napolju”, poruči Muharem. A nama je bio rat. Desetak kilometara
Dan je uistinu bio lijep, sunčan, bez od te ljepote vodile su se borbe. Za opsta-
Drvo rujevina, poprečni
vjetra, nije bilo suviše toplo. Vrapci su presjek (preuzeto s interneta) nak. Za život. Za te evropske i univerzalne,
pjevušili najavljujući skori početak ljeta. proklamirane vrijednosti slobode, jednako-
Dječaci su igrali fudbal na obližnjoj liva- jedne, potom s druge strane, praveći daske sti, bratstva. “Liberté, égalité, fraternité”,
di, prolazi su čobani s kravama, ovcama, od po dva, tri, pet, deset centimetara de- glasno dobacih vojniku. “Živjela Republika
djevojčice su igrale gume tu u blizini, bljine. Građe uvijek treba. Negdje se gra- Bosna i Hercegovina!”
poneko bi prošao s peškirom na jedno od di. Bosna je bogata šumama. Ja idem sjeći Anera me u tom trenutku teško mogla
kupališta na Krivaji, jedna mještanka vu- rujevinu, kako li uopće izgleda to drvo? razumjeti. Pogledala me s čuđenjem, kao
kla je civare s đubrivom, u bašču... Selo Bilo je oko devet sati kada smo Muha- da buncam... A opet, u tom pogledu bilo
je bilo u pokretu, nakrcano, živo, deseti- rem, Anera i ja, nakon malo više od pola sata je topline, brižnosti, nježnosti.... Bio je to
ne glasova kao da je u isti čas govorilo. hodnje, došli do mosta u Crnom potoku na pogled koji opija, učinivši sve smislenim,
Radnici na “Aranu” prosijecali su sta- rijeci Krivaji. Preko tog mosta vode putevi sve savršenim u ovom trenu, bez obzira na
blo. Prolamao se zvuk metalne ploče dok u Milankoviće, zatim na planinski prijevoj okolnosti, na vrijeme i prostor... Pomislih:
“zabija” svoje zube, dok usijeca deblo, s Mladoševac i dalje ka Kladnju, Živinicama, “Just a perfect day...” n

STAV 19/11/2021 53