Page 56 - STAV broj 350
P. 56

DRUŠTVO



                                                                               Hamid je preživio, a Hrka je podlegao”, pri-
                                                                               sjetio se Esad Kudelić.
                                                                                  Po završetku akcije u školi u Elkaso-
                                                                               voj Rijeci formiran je IKM 505. brigade,
                                                                               na kojem su boravili i komandant brigade
                                                                               Izet Naniće te Zijad Nanić. “Poslije pono-
                                                                               ći komandant Nanić je tražio da ostanem
                                                                               u školi, a on je otišao u Bužim. Savladao
                                                                               me umor, pa sam zaspao. Oko 7 sati ujutro
                                                                               naglo sam se prenuo s mišlju o Hrki. Od-
                                                                               mah sam zovnuo komandu i ništa mi nisu
                                                                               znali reći za njega. Nedugo nakon toga u
                                                                               dvorište škole došao je komandant. Na nje-
                                                                               govom pogledu, koji je skretao ustranu, vi-
                                                                               dio sam da nešto nije uredu. Samo je kazao:
                                                                               ‘Hrka nije izdržao.’ Meni je to bilo preteš-
                                                                               ko. Rekao mi je da idem kući. Dženaza je
                                                                               bila sutradan, 14. novembra, a mi smo 15.
                                                                               oslobodili Todorovo. Na njegovoj dženazi
                                                                               komandant je držao govor i tu je najavio
                    Sa snajperom na ramenu u društvu Ismeta Mustafića i Asima Handanovića  da ćemo vrlo brzo osloboditi Todorovo,
                                                                               kako je i bilo”, kazao nam je Zijad Nanić.

                                                                               “DŽABA TI TVOJ ZAGREB, ODOH JA U
                                                                               SVOJ BUŽIM”
                                                                                  Prema kazivanju njegovog tri godine
                                                                               starijeg brata Huseina, Hasan Nanić je
                                                                               nadimak Hrka nadimak dobio po daidži
                                                                               Zuhdiji Mulaliću, koji je bio poznat po
                                                                               nevjerovatnoj fizičkoj snazi, hrabrosti, sr-
                                                                               čanosti i pravednosti. “Brat je bio omiljen
                                                                               u društvu i čaršiji. Srčan, otvoren i uvijek
                                                                               spreman za ‘svaku akciju’ svoje raje. Volio
                                                                               je život i živio ga punim plućima. Bio je
                                                                               član ‘Preporoda’ i KUD-a. Posebno je bio
                                                                               vezan za porodicu i kuću, za svoj Bužim.
                                                                               Dok sam studirao u Zagrebu, nekoliko puta
                                                                               sam ga vodio sa sobom, ali nakon svega
                                                                               dva-tri dana sve mu je postajalo dosadno i
                                                                               insistirao je da se vrati kući. Pošto je imao
                                                                               određene sklonosti prema sportu, predla-
                                                                               gao sam mu da upiše DIF, provede neko-
                                                                               liko godina i osjeti život u velikom gradu,
          Sa saborcima na kafi, prvi zdesna                                    ali to ga nije nimalo zanimalo. Često mi je

                                               “NEMA MOG HRKE”


           12. 11. – Nismo spavali ništa, a nije bilo ni vremena. U 02:50 idemo   Elkasove Rijeke pa prema Okićima. Stigli su momci 501. brigade u
           (Izet Nanić i Sehudin Alešević, op. a.) u Koprivnu, za nama ide džip   ispomoć. Idu odmah da zamjene naše momke. U 16:00 sati dolazi
           komandanta 511. bosansko-krupske brigade. Usaglašavanje zada-  Munir po nas Toyotom. Komandant će u Bužim kad se izvrši smjena
           taka s borcima iz 511. bosansko-krupske brigade i nazad u Bužim.   naših boraca. Večeras oko osam sati Faran i ja smo išli do kuće Hr-
           U 05:00 sati pokret naših boraca za Elkasovu Rijeku. Iz Elkasove   kinih roditelja. Njega su dovezli. Na ulazu nas dočeka Aida, njegova
           Rijeke se u napadne grupe upućuju do mjesta za razoružavanje. U   najmlađa sestra. Kaže: “Seho, moj Hrka je lijep.” Teško mi je bilo.
           samu zoru je počela akcija. Autonomaši pružaju otpor, a i malo se   Jučer smo se u 11:00 sati grijali kod vatre u Elkasovoj Rijeci. Išli u
           zakasnilo. Rade i lijevi susjedi, krenulo je razoružavanje autonoma-  neku kuću tražiti radiostanicu, a on večeras leži mrtav. Još teže mi
           ša u Ponjevićima, Liđanima, Huskićima, Okićima, Ikićima, Abdići-  je bilo na izlazu iz kuće, kad njegov brat kaže: “Nema mog Hrke.”
           ma, Visibabi, Poštenom Brdu i drugdje... U toj akciji su teže ranjena   14. 11. – (...) Danas u 13:00 sati je bila dženaza Hrki. Bilo je puno
           dva pripadnika naše brigade Hasan Nanić Hrka i Hamid Šahinović.   naroda. Poslije dženaze komandant je svratio do familije. Tu mi
           Do Hrke se nije moglo dugo vremena, izvučen je oko 16:00 sati...   njegova mama kaže: “Sine, jesi li bar ti mogao da spasiš mog Ha-
           13. 11. – Budi nas Pajalić sa tužnom viješću da je Hrka podlegao,   sana?” Nisam više mogao da se suzdržim. Hrka i ja smo se puno
           da mu dragi Allah podari nagradu šehidsku... U 12:00 sati idemo   družili u ovom ratu.
           za Elkasovu Rijeku, vozi nas Munir kombijem Vojne policije. Snijeg   (Isječak iz ratnog dnevnika “Svjedok istine” autora Sehu-
           još pada. Malo smo gurali kombi, nije išlo i pješaka nastavljamo do   dina Aleševića)




         56  19/11/2021 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61