Page 75 - STAV broj 350

Ako se vratimo u najranije
djetinjstvo, najprije dobijemo
lutku s kojom se igramo, koja
je u nekom smislu zamjena,
ako se tako može kazati, za
roditelje. Roditelji tada mogu
nakratko odmoriti, uzeti predah.
Kada dijete malo stasa, kada se
donekle formira, najprije se vodi
u lutkarski teatar. Zatim ide u
vrtić, u okviru kojeg bi također
trebalo gledati lutkarske
predstave, a nakon toga ide
u osnovnu školu, kada opet

dolazi u dječiji teatar. Tek pred
polazak u srednju školu lagano
se priprema za dramski teatar.
Tada će samo dijete odlučiti da
li će mu teatar biti relaksacija
u nastavku života ili će se
možda odlučiti profesionalno
baviti scenskom umjetnošću.
Lutkarstvo i generalno teatar
jako su bitni u razvoju čovjeka
za komunikaciju sa životom.
Bez njega, život bi bio glup.
Nažalost, u današnje vrijeme
neka djeca i ne znaju šta je to
teatar, a ja za takvo što
najviše krivim roditelje.

STAV 19/11/2021 75