Page 76 - STAV broj 350
P. 76
KULTURA
a ja mogu dati obećanje da ću se truditi pra-
viti predstave koje će djeca sa zanimanjem i
“Ja mladim ljudima koji su se odlučili za scensku umjetnost bez zamora pratiti”, otkriva Mario Drmać.
često poručujem da naprave predstavu jer nikada ne znaju
gdje će ih taj put u konačnici odvesti. Kada ne bih imao LUTKARSTVO NIJE PUKO POJAVLJIVANJE
LUTKE NA SCENI
korice hljeba od teatarske umjetnosti, imao bih i dalje starac od ranije je široj javnosti poznat po
Ovaj višestruko nagrađivani rođeni Mo-
teatarski nemir u sebi i opet bih nastojao napraviti neku glumačkim rolama u predstavama gotovo
predstavu od koje bih pokušao zaraditi dinar.” svih velikih teatarskih kuća diljem BiH,
ali i po ulogama u televizijskim emisijama
i serijama te u nekim vrlo značajnim filmo-
vima kao što su Remake, Go West, Nafaka,
Ritam života te Slunjska brda, život ili smrt.
Ipak, kada se on predstavlja, često se zna de-
siti da bude preskočen period od 1992. do
1997. godine, u kojem radi kao honorarac
u Lutkarskom kazalištu Mostar.
“Ja sam odrastao u teatru, tu sam spa-
vao i budio se. Možda ću zvučati kao neki
pjesnik, ali moja majka je bila kostimograf,
tako da sam bukvalno znao provoditi dane
i noći ležeći na teatarskim platnima. Ona je,
kao krojačica, ostajala do kasno u noć pra-
veći kostime, radeći na kostimografiji, a ja
sam ostajao uz nju kao vjerni pas čuvar. Vo-
lio sam i volim teatar, njegov miris i cjeloku-
pni ambijent. Volim tu ‘crkvu umjetnosti’.
Teatar u kojem sam odrastao, nažalost, pre-
kinut je ratom. Ljudi se danas svim silama
trude da održe lutkarstvo i lutkarski teatar.
Moje neko unutrašnje nezadovoljstvo, moj
unutrašnji slobodni prostor i nemir, ali i ži-
votna situacija natjerali su me da 1997. go-
dine dođem u Sarajevo i upišem Akademiju
scenskih umjetnosti, Odsjek gluma, u klasi
profesora Admira Glamočaka. Ne bih želio
grubo zvučati, ali mene režija pretjerano nije
zanimala. Režija me zanima samo kao dobar
vođa kroz lutkarstvo i moram priznati da me
je učinila osobom koja s više argumenata pri-
stupa nastavku učenja i djelovanja. Režija je
vezana za lutkarstvo, vezana je za umjetnost,
tako da sam iz tih razloga ipak sretan što sam
magistrirao lutkarsku režiju”, dodao je on.
Kako nam nastavlja govoriti, lutkarstvo
nije puko pojavljivanje lutke, njeno pričanje
ili djelovanje na sceni. Lutkarstvo je, pre-
ma njegovim riječima, toliko uznapredo-
valo da je to prosto nevjerovatno. Bilo koja
vrsta magije na sceni, poput snoviđenja ili
“čeprkanja” po unutrašnjosti duše glumca
i prezentiranje toga na sceni, lutkarski su
elementi koje danas možemo vidjeti. Isto
tako, ono što se često zanemaruje naglasiti
kada je riječ o lutkarskom teatru jeste nje-
gova pedagoška uloga.
“Teatar u pedagoškom smislu izuzetno je
bitan. Ako se vratimo u najranije djetinjstvo,
najprije dobijemo lutku s kojom se igramo,
koja je u nekom smislu zamjena, ako se tako
može kazati, za roditelje. Roditelji tada mogu
nakratko odmoriti, uzeti predah. Kada dijete
malo stasa, kada se donekle formira, najprije
se vodi u lutkarski teatar. Zatim ide u vrtić,
76 19/11/2021 STAV
