Page 49 - STAV broj 191

Hercegovinom, oduvijek bila mosnica pa je, slobodnije rečeno, u skladu s du- dvoznačni. Sačinjeni od dva lica iste
za premošćivanje svjetova. alističkim učenjem posijao svojevrsnu stvarnosti.
antinomičnost mentalitetâ Mediterana i,
Pokušamo li to reći slikovitije, ka- uvjetno kazano, Kavkaskog gorja. Inače, nasuprot domaćem dualizmu i
žimo da je onima sa Zapada Bosna bila došljačkoj triangulaciji, u modu je najed-
avlija Istoka, a onima s Istoka avlija Za- Njegov nasljednik kralj Tvrtko pro- nom ušla jednina. Sve je – Jedno. Polovi
pada. Ko u Bosni nije vidio i u punom širio je svoju državu na Gornje Podrinje jedinstvenosti jednakovrijedne su cjeline.
sjaju doživio dvostrukost, zapravo, nije i Trebinje s Primorjem, a 1382. godine Znači da jedan dio cjeline neotklonjivo
vidio ništa – tako je govorio ugledni pu- osvojio i Dalmaciju, proglasivši se kra- utječe na odgovarajući dio druge cjeline.
topisac iz 16. stoljeća Benedikt Kuripe- ljem Bosne, Raške, Dalmacije, Hrvatske Žitelji Bosne su “pravovjerni” jednovjer-
čić, tako su razmišljale mnoge čelebije, a i Primorja. ci. Fatih je mnoštvenost domaće stvarnosti
obilato pisao Evlija Čelebi, čija dženaza sveo na jedinstveno prvotno biće. Dakle,
bi godine 1682. Godine 1463. sultan Mehmed Fatih jedan narod, jedan vođa. Pozivajući se na
II osvaja Bosnu, a 1482. i Hum. Sobom članak 25. Berlinskog ugovora, dvojna mo-
Učeni Vitomir Lukić rado je pisao i go- dovodi pravoslavno-bizantijske obrtnike, narhija mogla je bez bojazni od međuna-
vorio da je Bosna kristijanizirana još u apo- komornike, čuvene konstantinopoljske rodnih nesporazuma obznaniti ispunjenje
stolskim vremenima. Citirajmo ga: “Sveti majstore koji će zajedno s patarenima i davnašnjeg sna: preuzimanje uprave nad
Pavao se mogao pohvaliti pred Rimljani- dijelom kršćana prijeći na islam, pa će provincijom Osmanskog carstva, nad bi-
ma da je Evanđele proširio od Jeruzalema to biti početak bosanskohercegovačkog ćem značajnim za čitavu rumelijsku Tur-
sve do Ilirika. (...) Južni odvojak je vodio “svetog trojstva”: kršćani – muslimani – sku, nad zemljom stećaka i uspješnih po-
prema Rimu, Akvileje i Senja u Salonu, a hrišćani. Ipak, nema svijeta do bipolarnog klonika svetog Franje.
odatle kroz Livanjsko polje za Srednju Bo- svijeta. Ne dâ Bosna da se nezamjetljivo
snu prema rimskom Sirmijumu.” izgubi njena dvogubost. Muslimani, kri- Evropa je marširala Evropom, često
šćani i hrišćani mogu biti tri lica jedne raznoseći brutalnosti vojničkog nasi-
Dogodio se susret povijesne relevanci- države, ali je dualizam temeljna istina lja, zaboravivši, ili dobro znajući, da je
je. Bilo je to susretište civilizacija različitih iako ne i posljednja. Nije lahko dokazati Evropa malih zemalja drugačija od osta-
korijena i uzrasta. Ne samo taj susret, ne prividno proturječje između dvije isti- lih evropskih zemalja – kako će kasnije
samo ta transferzala, o da, bilo ih je mno- ne, makar i obične tvrdnje. Nema ništa napisati Kundera – jer ona misli i po-
go više nego što smo danas kao prolazeći nepomirljivije na svijetu nego što je su- stoji na drugačiji način. Evropa ne mora
mogli zapamtiti. Bošnjak je uistinu odu- kob između dviju protuslovnih teza o uvijek biti ono što se održava kao jedna-
vijek bio čovjek i Istoka i Zapada, čovjek i dvoznačnosti Dobra i Zla. Što se može, kost u različitostima i univerzalnosti u
za Istok i za Zapad, biće Istoka i Zapada; Bošnjani prije Fatiha, Bošnjaci nakon pojedinačnosti. Veliko je pitanje da li će
i Zapada i Istoka upravo u onolikoj mje- njega, eto, dvovaljani su, dvovrijedni, marširajuće trupe evropske velesile biti
ri koliko su Istok i Zapad kao općenite
zemljopisne, kulturološke, civilizacijske
kategorije međusobno povezane na način
koji nije uvijek vidljiv, nije jednostavno
spoznatljiv, bilo iz kojih razloga kadikad
apriorno nije ni prihvatljiv.

Bosna je, dakle, oduvijek bila istu-
reni Istok na Zapadu, najzapadnije pro-
kletstvo južnoslavenskog istoka. Živjela
je od devera do devera. Često ponižen,
obeščašćen, obezvrijeđen, nedorečen...,
Bošnjanin, odnosno Bošnjak, živio je u
poštenju svog srca. O njemu se početkom
13. stoljeća govori s divljenjem, istodob-
no i s gnušanjem. U aprilu 1203. godine
papa se putom svog poklisara Casamari-
sa s Kulinom banom sastaje na Bilinom
polju. Dokumentu je ime: Bilinopoljska
abjuracija, a radi se o uzdržavanju od
hereze, o patarenskom obećanju datom
Papskoj kuriji da će se ubuduće živjeti u
skladu s papskim “pravovjerjem”.

Tridesetih godina 14. stoljeća ban Stje-
pan Kotromanić je Bosni, kontinentalnoj
zemlji, silom pripojio Hum (Hercegovinu),

Što se može, Bošnjani prije
Fatiha, Bošnjaci nakon
njega, eto, dvovaljani su,
dvovrijedni, dvoznačni.
Sačinjeni od dva lica iste
stvarnosti

STAV 1/11/2018 49