Page 50 - STAV broj 191

DRUŠTVO

obećanje novog svijeta ili novog poretka FENOMENOLOGIJA STEĆKA
kao apsolutnog Dobra!
Bosna tada bijaše slabo pismena, ali se BILA MU JE ŽIVOTNA TEMA
u njenu potkovanu usmenost nije smje-
lo sumnjati. Slijedimo misao. Od usta do
usta, od uha do uha, niz bosanske prdoline Bošnjački književnik Nusret Idrizović rođen je godine
prosu se glas da je stigao kraj učahurenog 1930. u Bijelom Polju, u sandžačkoj obitelji učitelja
provincijalnog egzistiranja. vjere. U Zagrebu je završio srednju školu i pohađao
Filozofski fakultet. Do umirovljenja godine 1991. radio
“Je li nam Evropa uistinu neophod- je u Umjetničkom programu Hrvatskog radija kao sa-
na? Je li upisana u našu sudbinu?”, pitao mostalni umjetnik-dramaturg. Idrizović je nadasve bio
je povjerljivo komšija komšiju. poznat kao pisac povijesne sudbe Bosne. Napisao je
sedam romana i tri zbirke poezije, ali je, iznad svega, u
“Upisana, upisana... Sve je upisano... Hrvatskoj prepoznat s harizmatičnim i esejiziranim ro-
Sudbina nam upisala da imamo dvije domo- manima u kojima je nakon svih bezazlenih tumačenja
vine, našu Bosnu i našu s hajrom Evropu.” fenomena stećaka napokon dotaknuo “tajnu”. Idrizo-
vićeve interpretacije povijesnog i religioznog karaktera
Komšije su muhabetile o njemačkom ponajviše se otkrivaju u značajnoj trilogiji Kolo bosanske
umovanju, o disciplini prusko-švapskih škole smrti, 1984; Kolo tajnih znakova, 1987; te Kolo
časnika, o engleskim trkaćim konjima, o svetog broja,1989. U tom tzv. “bogumilskom ciklusu”
gotičkim katedralama, o grčkoj plastici – ostvario je esejističku meditaciju o svjetonazoru i usu-
gledali su je u obilju carigradskog naslije- du žitelja srednjovjekovne Bosne i Huma. Fenomenologiju stećaka prepoznajemo kao
đa, o rimskom pravu, o ruskim i srpskim njegovu životnu temu, u koju je ušao s punim sklonostima svoje književne, umjetničke
komitama, o francuskoj i ruskoj beletristici osjećajnosti i pjesničke maštovitosti. Idrizović književno reagira i u novijem dobu boš-
– Evropu su učene komšije spoznavale po- njačke povijesti. Ratna stradanja u Bosni i Hercegovini, utjelovljena u užasima silova-
sredstvom radikalne misli i težnje ka sreći, nja Bošnjakinja, potresla su autora i jednostavno ga “prisilila” da napiše dokumentarni
te u iskonskoj želji zapadnjaka približiti roman: Hude sudbe: Silovanje Azre. Dakle, on svojom umjetničkom tankoćutnošću
se istočnjačkoj osjećajnosti i religiozno- uporno osvjetljava povijesne tajne koje se samim znanstvenim postupkom ne bi mo-
sti, pri čemu bi ipak ostali idolopoklonici gle ni rasvijetliti ni oživjeti. Godine 2000. izlazi mu knjiga eseja i putopisa pod nazivom
evropskog konformizma i neobične brze Dvostruka avlija, u kojoj se nalazi slabo poznati esej Islamska kultura u zemlji neislam-
izmjene vrijednosti ljudskog postojanja. skoj, napisan aprila 1996, a kojeg objavljujemo kao sjećanje na ovog znamenitog knji-
ževnika koji još uvijek čeka na zasluženu valorizaciju.
Muhabetlije su, kako sarajevska povi-
jest tvrdi, bili učenjaci. Iako izvrsni po-
znavatelji turskog, arapskog i perzijskog
jezika, stjecajem okolnosti, prekonoć su
postali “nepismeni”.
Izišli u čaršiju, i gle, tamo se pismena
promijenila! Krenuli prema prodavnici umovi. Kako se nerijetko dešavalo nekri- na djelo muslimanskog uglednika smeta-
novina, i novine se izmijenile. Htjeli ući tičko prihvaćanje vrijednosti “uvozne” ti Ljubušakova lojalnost austrougarskim
u Sveučilište, drugačijim pismom i dru- kulture i civilizacije sa surogatima impro- vlastima, ali će zbirku umotvorina Narod-
gim jezikom napisano: ZABRANJENO! vizacija i umjetnih kalemljenja, nije bilo no blago pozdraviti i preporučiti kao djelo
Osim azijskim pismima, bili su vični i druge nego prihvatati donesene vrijedno- umna i dostojanstvena Bošnjaka.
bosančici, ali latiničnom pismu nisu bili sti uz očuvanje vlastitog duhovnog bića. Put je, dakle, bio izabran: pravovjerje
I tako je, eto, stiglo prvo djelo tiskano utkano u pomiješanost usmeno-pisane re-
rođaci ni u prvom niti u drugom koljenu.
Dakako, sve ovo shvatiti kao metaforu latinicom (1887). Knjizi je bilo ime Risa- fleksije. Budućnost će se iskazivati i ostat-
prijelaznog stanja u okviru jedne nužnosti. lei Ahlak, a potpisao ju je ugledni, možda kom prošlosti. Poetski trenutak mladih
Islamska civilizacija i njena sociostruk- tada najugledniji među bosanskim mu- stvaralaca imao je i metafizičku perspek-
tura spojena i prožeta duhom Kur’ana i slimanima Mehmed-beg Kapetanović tivu. Svaki čin Uzvišenog jeste ponavlja-
hadisa nalazila se na raskrižju različitih Ljubušak. Knjigu su svesrdno pozdravi- nje nedokučive tajne. Istočnjačka mistika
putova, ali je Allah, dž. š., bio i ostao trans- li tadašnji intelektualni uglednici Janko i orijentalna egzotika na putu je dokazi-
cendentna savršenost. Bosna u samoj sebi Ibler i Franjo Kuhač. “Poslovica je među vanja drugačijim mjerilima. Muslimanski
ostaje neiskazana tajna. U prošlosti se pje- riječima kao mjesec među zvijezdama”, to pisci ističu da nisu nikakvi Azijati, nisu
valo na više jezika. Je li moguć povratak je bila ideja vodilja evropejca Ljubušaka, došljaci, nisu nikome ništa dužni. Odu-
velikim duhovnim tradicijama? Kako na- koji naklonost nastupajućim vremenima vijek pripadaju podignutoj razini kultu-
dolazeću inspiraciju usmjeriti negdje iz- nije običavao skrivati. Vladimiru Ćoroviću re življenja. Neizmjerna je ljubav prema
među Istoka i Zapada? – pitali se tadašnji i kasnije Todoru Kruševcu će u osvrtima Bosni, svojevrsnom raskrižju svjetova, pa
je čuvanje svjetski relevantnog prostora
i čast i dužnost. Bošnjak ne može živjeti
Pokušamo li to reći slikovitije, kažimo da je onima sa bez poezije, bez istine svoje povijesti, bez
Zapada Bosna bila avlija Istoka, a onima s Istoka avlija slobode obilježene bogatstvom vlastite
tradicije, prije svega i nadasve bez spo-
Zapada. Ko u Bosni nije vidio i u punom sjaju doživio znaje svoje moralne i etičke vrijednosti.
dvostrukost, zapravo, nije vidio ništa – tako je govorio Život njihove kulture stvar je tisuće go-

ugledni putopisac iz 16. stoljeća Benedikt Kuripečić, tako dina. Mladi talenti ne žive i ne stvaraju
samo u svom vremenu. Djelovanje je to
su razmišljale mnoge čelebije, a obilato pisao Evlija Čelebi, u kulturi starijoj od jednog naraštaja, pa
čija dženaza bi godine 1682. se valja pronaći i dokazati i u bazenu in-
spiracije velikih kultura.

50 1/11/2018 STAV