Page 58 - STAV broj 191

DRUŠTVO

Jelica Belović-Bernardzikowska, učiteljica, pedagoški
pisac, književnica, prevoditeljica, etnolog

PRVA JE
UPOTRIJEBILA
TERMIN
“ŽENSKO PISMO”

Ukazivala je na mijenjanje ženskih uloga u javnoj i privatnoj sferi,
vjerovala je da žene moraju biti načitane i obrazovane i da moderna
žena nije ograničena ulogom žene i majke te da mora učestvovati
u socijalnim i kulturnim dešavanjima svog naroda. Govorila je 9
jezika i prevodila literarne i pedagoške radove. Na francuski jezik
prevela je naše narodne pripovijetke i kosovske pjesme. Proučavala
je narodnu poeziju, narodnu frazeologiju, narodnu povijest, narodnu
erotiku, narodne melodije i narodnu muziku

Piše: Dragana TOMAŠEVIĆ Kao učiteljica je radila u Zagrebu, Osije-
ku, Rumi, Mostaru (gdje se priključuje
Najveći dio života i svoje u pogledu časopisu Zora).
pisanja najplodnije godine provela
je u Bosni i Hercegovini. U historiji Godine 1896. udaje se za sudskog či-
proučavanja “ženskog pitanja” na novnika, poljskog grofa Janka Bernardzi-
ovim prostorima, Jelica Belović-Bernardzi- kowskog. Od 1894. do 1907. bila je profe-
kowska ostat će upamćena kao intelektualka sorica Trgovačke škole u Sarajevu, potom
evropskog kulturnog kruga, koja je svojim upraviteljica Više djevojačke škole u Banjoj
autoritetom utjecala na shvatanja naših Luci, gdje je “zbog nacionalnog djelovanja”
književnica. Prva je upotrijebila termin 1909. prijevremeno penzionirana (u 39. go-
“žensko pismo”, tvrdeći da “drugačije žena dini života, i to tokom bolesti) i odbačena
gleda na svijet i život, drugačije muškarac, od društva. Oporavivši se od teške boles-
i ta osobenost je velika vrijednost od koje ti, još više radi; u Beču i Parizu studira, u
se ne smije odstupiti”. Ona je i prva žena Pragu je priredila izložbu “Srpska žena” i
pedagoški pisac u Bosni i Hercegovini s uz muževljevu potporu putuje po svijetu
vrlo širokim dijapazonom poznavanja pe- obilazeći veće etnografske muzeje u Austri-
dagoških pitanja. ji, Mađarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Italiji
i Francuskoj. Ponovo se vraća u Sarajevo,
Članovi njene porodice bili su gdje je 1913. priredila almanah Srpkinja,
visokoobrazovani, a rođena je u Osijeku i to joj donosi nove nevolje zbog kojih se
1870. godine, gdje je završila osnovnu morala skloniti u Osijek.
školu. Nižu gimnaziju završava u katolič-
kom samostanu u Ðakovu, u zavodu bis- U Sarajevo se vratila 1917. godine, post-
kupa Josipa Jurja Strossmayera, učiteljsku avši urednicom srpskog lista Narodna sna-
školu u Zagrebu, višu pedagošku u Beču ga. Godine 1918. je reaktivirana postavši
i Parizu. Govorila je da je odgojena u za- profesoricom Mešovite građanske škole u
vodu “neumrlog Strossmayera”, gdje joj Novom Sadu, gdje je ponovo penzionira-
je usađena “u srce klica za sve one lijepe na. Prve književne radove objavljuje 1885.
vrline” i od kojeg je naučila kako ljubiti godine u omladinskim listovima. Kasnije
“narodnu poeziju i slogu Srba i Hrvata”.

58 1/11/2018 STAV