Page 59 - STAV broj 191
P. 59
članke i eseje šalje u srpske i hrvatske lis- KNJIGE
tove sve dok joj poslije penzioniranja nisu
zabranili objavljivanje. Tada objavljuje pod Sto i deset narodnih igara, 1890 (drugo
pseudonimom Ljube Dimičić. Bila je sa- izdanje 1894, treće izdanje 1902); Praz-
radnica većine školskih listova u Zagrebu, nici, 1893; Iskrice iz svjetske književnos-
Sarajevu, Somboru, Sremskim Karlovci- ti (aforizmi), 1896; Moja učiteljica, 1896;
ma. Objavljivala je angažirane tekstove u Naša omladinska literatura, 1897; Dječi-
Ženskom svetu, časopisima Frankfurtet Zei- ja psihologija današnjeg vremena, 1898;
tung, Frauenzeitung, Revue des Deux Mon- Građa za tehnološki rječnik ženskog
des, The Gipsy lore. Bila je urednica Narodne ručnog rada, po nalogu Zemaljske vlade
snage i lista Frauenwelt. Teme o kojima je za BiH, 1898.-1906.; Poljsko cveće: Nar-
pisala su: književnost, pedagogija, dječija odne pripovetke iz Herceg-Bosne, 1899,
psihologija i sociologija, etnologija, zatim (drugo izdanje 1912); Iz moga albuma:
muzička i teatarska kritika. Objavila je dos- Psihološke fotografije, 1900; Meanderi:
ta tekstova o feminizmu koji bi se mogli Knjiga kevicama, 1900 (drugo izdanje
svrstati u umjereno liberalni feminizam. 1906); Razgovor cvijeća: Narodne priče,
1901; Slikanje na drvetu, glini, kamenu,
Ukazivala je na mijenjanje ženskih koži i dr., 1901; Co vila vypržvela, Prag, 1902; Kako bi valjalo urediti izložbu narodnih
uloga u javnoj i privatnoj sferi, vjerovala radova, 1903; Pedagogija i intelektualni i moralni razvitak djeteta od G. Comapyrča
je da žene moraju biti načitane i obrazova- (prijevod s francuskog),1903 (drugo izdanje 1904); O prirodi hrvatske vezilačke um-
ne i da moderna žena nije ograničena ulo- jetnosti, 1904; Naše kevice: Prilog psihologiji, 1904 i 1905; O preporodu hrvatske
gom žene i majke te da mora učestvovati u vezilačke industrije, 1904; Hrvatska čitma, 1905; Hrvatska čitanka, 1905; O razvitku
socijalnim i kulturnim dešavanjima svog tekstilne ornamentike u Hrvata i Srba, 1906; Hrvatski narodni vezovi, 1906; O razvi-
naroda. Govorila je 9 jezika i prevodila li- tku naše tekstilne industrije, 1906; O renesansi naše vezilačke umjetnosti, 1906; O
terarne i pedagoške radove. Na francuski renesansi naše vezilačke umjetnosti, 1906; Katalog narodopisne zbirke trgovačko-ob-
jezik je prevela naše narodne pripovijetke rtničkog muzeja u Zagrebu (u više jezika), 1906; Hrvatski narodni vezovi (s 17 origi-
i kosovske pjesme. Proučavala je narodnu nalnih slika), 1906; Narodno tehničko nazivlje, 1907; Srpski narodni vez i tekstilna or-
poeziju, narodnu frazeologiju, narodnu po- namentika (originalna monografija na osnovu historijskih dokumenata s 14 originalnih
vijest, narodnu erotiku, narodne melodije slika), 1907; Mali album hrvatskih vezova (za osnovne škole), 1907/08.; Hrvatske jelice:
i narodnu muziku. Da bi bolje razumjela narodne priče (s 30 slika), 1908; Mlada učiteljica (roman), 1909; Božićnice (narodne
kulturni život naših starih, proučavala je pjesme), 1910; Katalog hrvatske narodopisne zbirke trgovačko-obrtnog muzeja u Sa-
stara pisma, oporuke, inventare, ugovore, rajevu, 1910; Recenzije i prikazi (preštampano iz novina), 1913; Srpkinja: njezin život
oglase, pozivnice... i rad, njezin kulturni razvitak i njezina narodna umjetnost do danas, 1913; Jabuka za
dobru djecu u slobodnoj Jugoslaviji, 1918; Bijelo roblje – Problem prostitucije u živo-
Godine 1907/8. tokom boravka u Zagre- tu, nauci i književnosti, 1923; Jugoslavenski narodni vezovi, 1933; Mala vezilja, 1933;
bu uređuje Etnografski muzej i Obrt- Autobiografija, 1933; Memoari (rukopis, Arhiv grada Sarajeva, BJ-17).
ničko-umjetnički muzej. U to vrijeme
već je izuzetan znalac etnologije (sama je
napravila sistematizaciju naših vezova i bila je jednako okrenuta kulturnim teko-
formirala terminologiju), narodne usme- vinama u BiH, bez obzira na to u kojoj su
ne književnosti, obrednih igara, slikanja sredini nastale. Iz prepiske Jelice Belović
na drvetu. U više centara izvan Bosne i saznajemo da je za vrijeme svog pedeseto-
Hercegovine priređivala je izložbe i drža- godišnjeg rada bilježila svu korespodenciju
la predavanja o narodnom vezu u Bosni i i dopisivala se s 442 lica u raznim jezicima
njene su velike zasluge što bosanski na- i iz raznih zemalja.
rodni vez postaje predmet interesiranja Umrla je u Novom Sadu 1946. godi-
većeg broja istraživača. Bila je poznata i u ne, vrlo osamljena, gotovo zaboravljena i
evropskim okvirima – počasna je članica u materijalnoj oskudici, jer svu gotovinu
Bečkog folklornog društva, a sarađivala je koju joj je ostavio pokojni suprug Sud u
i s poznatim bečkim etnologom i slavis- Sarajevu je zapisao u ratni zajam Austrije
tom F. Krausom, koji je objavio mnoge a da je niko nije ni pitao. Izgubila je i go-
njene radove. dine staža iz BiH, a uz to i pravo na pen-
ziju za te godine. Smatra se da je objavila
Kao utjecajna članica Narodnog žens- preko 800 članaka, a potpisivala se i kao
kog saveza Kraljevine SHS, dobila je poziv Jela, Jelica, Jasna, Hele, teta Jelica, mlada
od organizacije “Women‘s International gospoja Ana i Ljuba Daničić.
League for Peace and Freedom” da pri- Uvrštena je u knjigu Znameniti i zas-
sustvuje na skupu u Hagu 1922. godine, lužni Hrvati 925-1925 (Zagreb, 1925), gdje
ali joj “nisu dali da ode”. Bila je izuzetna je istaknuto i to da su njezini radovi “za
i po tome što nije priznavala zatvaranja u našu etnološku književnost veliki kapi-
nacionalne ili vjerske okvire. Naime, za tal”, da je ona dala izvanredne priloge iz
vrijeme austrougarske okupacije BiH ra- psihologije te da je koraknula i u “cvjet-
dila je veoma angažirano na širenju i pro- nu livadu” dječije književnosti, iz koje je
dubljivanju bratskih odnosa između triju “pribrala bujnih rukovjeti”. n
naroda u BiH. Birajući teme za svoj rad,
STAV 1/11/2018 59
