Page 59 - STAV broj 421

ispod njega i ispuzam niz tranšeju još ne-
koliko metara. Vidim da nakon dvadese-
tak metara čistine, iza velike jelke, stoji
naš lik i ispucava tromblone gore prema
našem izgubljenom bunkeru. Zovem ga
da mi pomogne prenijeti Fikreta preko
čistine do ćoška šumice. Momak odmah
dotrčava. Hvatamo Fikreta ko gdje stiže i
trčeći idemo preko čistine. Oko nas zviždi.
Nikakvo čudo jer smo preko te čistine bili
glineni golubovi.
Vidim da Fikret gubi svijest. Nekako
ga, ipak, prebacujemo do saniteta gdje je
već čekalo vozilo koje ga je transportiralo u
bolnicu s ostalim ranjenicima. Kasnije do-
znajemo da je Fikret stabilan, ali izrešetan
ko sir. Izgubio je bruku krvi, ali, sreća, nije
geler zakačio nijedan vitalni organ.
Čekajući da se vratimo natrag preko či-
stine u našu tranšeju, ugledali smo kako niz
šumu trči dosta momaka. Bilo ih je sigur-
no pedesetak. Osjetio sam olakšanje kada
su počeli uskakati u tranšeju. Stigli su pet
uspostaviti vezu s gornjim bunkerom. po nama i vraća zemlju s grudobrana na- do dvanaest.
Uzaludno. zad u tranšeju. U prvom bunkeru kupim municiju,
Dvojica momaka idu da pokušaju naći Pritrčavamo Suad i ja, nekako hvatamo bombe koje su oni donijeli i tromblone, i
prekid na kablu slijedeći ga prema gornjem Fikreta za tregere jurišnog prsluka koji se trčimo nazad na liniju. Gore i dalje vlada
bunkeru. Skrpili su ga nekako iako je bio kopčao između nogu, a jedan suborac hvata haos. Artiljerija – ubi. Praga – ubi. Četo iz
pokidan gelerima na više mjesta. Zbog razne- ga za kragnu i polusagnuti trčimo niz tran- gornjeg bunkera – ubi... Ne možeš glave po-
senih vreća na pojedinim dijelovima linije, šeju. Išlo je nekako sve dok su nam grudo- dići. Ali i dalje kosimo po livadi kroz koju
nisu mogli doprijeti do gornjeg bunkera. Po- bran i balvani pružali kakav-takav zaklon. se, sada pojedinačno i u nepravilnim inter-
zivali smo ih i dalje, ali već nekoliko minu- Onda smo došli na sasvim plitki dio valima, pokušavaju probiti četnici do bun-
ta nismo imali bilo kakav odgovor odozgo. tranšeje odakle više nije bilo smisla pokuša- kera na njenom obodu. Jedan padne, drugi
Fudo se dobrovoljno javlja da ode gore vati u tom stavu kretati se naprijed. Suad je trči. Znamo koliko je važno odsjeći im put
i provjeri stanje, odnosno da vidi ima li iko bio iza mene, a ja sam pužući vukao Fikreta ka prvom rastinju, jer se odatle mogu probi-
živ u bunkeru. naniže, ka pripremi. Ubrzo smo se obojica ti do naših bunkera poprilično neopaženo.
Nakon nekog vremena se vraća. Izraz blatnjavi i krvavi izvukli u izlaznu tranšeju. Dolazi naređenje da se po svaku cijenu
njegovog lica sve je govorio. U gornjem bun- Onaj odozgo opet vraća zemlju po nama. neutralizira četnik u našem gornjem bun-
keru nije bilo preživjelih. Ubrzo se iz njega Suada je metak okrznuo po šljemu i on nas keru. Pokušavamo na sve moguće načine.
oglasila naša osamdesetčetvorka. Ali tukla je prestravljeno pogleda pokazujući rukom na Onda Hari uzima ručni bacač i preskače
po našoj strani. Imala nas je manje-više na glavu. Fikret mi odozdo sa zemlje šapuće preko grudobrana u onu travuljinu. Ne-
dlanu, jer nismo skrivali svoje tranšeje od da ga ostavim, da je dobro, da se spašavam stao je na nekoliko trenutaka, a onda smo
vlastitih bunkera. Uto nam javljaju da po- kako znam i umijem. “Ne može tako, bra- ga ponovo vidjeli s boka one zemunice. Pu-
nestaje municije i tromblona. tac”, kažem mu. Onda se nekako izvučem zao je direktno prema njemu. Eksplozija je
Fudo, Suad, Mirza i ja polahko se pro- bila propraćena gustim dimom. Mitraljez je
bijamo do susjednog bunkera, koji je, isko- umuknuo. Preskočili smo preko grudobra-
pan u cik-cak liniji, bio malo iza nas. Pr- Vidim da Fikret gubi na i popeli se gore. Zemunica je bila pot-
vim pogledom obuhvatam prostor s kojeg puno razvaljena, još se dimilo iz nje. Četo
je maloprije iza bunkera neki momak sto- svijest. Nekako ga, ipak, je ležao preko balvana. Mitraljez je bio po-
jeći tresao iz PM-a. Sad ondje nema mom- prebacujemo do saniteta kidan i razvaljen.
ka, nema ni grudobrana, ni onih gredica, ni Četnici su se povlačili dolje niz livadu
balvana, samo mu noge vire ispod kamare. gdje je već čekalo vozilo dok su ih naši tukli sada i s boka. Pucajući
I sve se dimi. prema nama, povlačili su se u šumu gdje su
Onda blijesak i eksplozija u tranšeji. koje ga je transportiralo nestajali s vidika. Kako se bližila noć, tako
Vriska. Život gubi rahmetli Halil, miran, u bolnicu s ostalim je vatra jenjavala.
lijepo odgojen plavi momčić. Ranjen je Došla nam je smjena. Zastao sam silaze-
moj veliki prijatelj i drug Fikret Subašić. ranjenicima. Kasnije ći niz šumu. Noge su mi se tresle. Sjeo sam
Vidim, vuku ga niz tranšeju prema našem doznajemo da je Fikret i naslonio se na stablo. Zažmirio sam samo
bunkeru, iz njega krv u mlazevima šišti nekoliko trenutaka. Bio sam tako umoran
k’o iz tuša. Pokušavaju ga previti u plitkoj stabilan, ali izrešetan k’o da sam mogao zaspati tu, usred šume. Suad
i uskoj tranšeji; četvorica ih se zabavilo me udari po ramenu i ja se trznuh. “Idemo,
ranjenikom i svi se skupa s njime nabili u sir. Izgubio je bruku krvi, nemoj mi tu kunjati.” Ustao sam, krenusmo
dva metra prostora. A onaj gore, četo koji ali, sreća, nije geler zakačio niz šumu. Pored nas je prolazila kolona voj-
je zaposjeo naš gornji bunker ispod šumi- nika. Išli su gore. U daljini su se čule gra-
ce, našom osamdesetčetvorkom i dalje rafala nijedan vitalni organ. nate, padale su po Gornjoj Tuzli... n

STAV 31/3/2023 59