Page 62 - STAV broj 421
P. 62
DRUŠTVO
Nakšibendijska tekija u Vukeljićima
u općini fojničkoj
KUĆA U KOJOJ SE
NE MOŽE ZALUTATI
Zaviju ovu sagradio je Husein-baba Zukić 1780. godine, kada se
Tekst i fotografije: Izet PERVIZ
vrati s četrdesetogodišnjeg puta po istoku u potrazi za istinom.
đi, zovu te vrata tekijska, otkrij što su se krivile nad Zahor-planinom. PUT HUSEIN-BABIN
tajnu, zanjiši se u plesu, nesta- Privlačila ga je noć. Zvala ga je svojom Sad okreni glavu lijevo od vrata. Na
ni u zikru, oslobodi se nefsa, mističnošću, svojim tajanstvom, svojom kamenu su riječi kojima se otvaraju sve
Upoklopi se sa svime što posto- sposobnošću da produbljuje glasove i kapije, ključevi svjetova, izgovori ih: “U
ji. Ovo je kuća u kojoj se uvire sve dok da onog koji razumije provede kroz ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.” Ovo
se čovjek u ljubavi ne sjedini sa svojim sljepilo i dovede s one strane ljudskog je tvoj prvi korak. Možeš ga prepoloviti i
tvorcem. Ako se ne bojiš, zakorači, ako vida, otud sve stvari izgledaju druga- vratiti se, a možeš ga dokoračiti, iza nje-
se bojiš, opet pređi prag ove kuće, ovdje čije nego što jesu ovdje, pred iluzijom ga su stepenice kojima se istovremeno i
se ne može zalutati. Okreni glavu desno danje svjetlosti. Zaogrnut njenim pla- spuštaš i uzdižeš, brideći ka istom centru,
od vrata, čitaj: “Ovu zaviju za putnika po- štom, izlazio bi na Rupnovac ponad ka riječi koja istovremeno znači i sebe i
digao je nasljednik znanja prvaka posla- samostana i slušao, pretvarajući se u svoju suprotnost. Piše ti: “Ovo je mjesto
nika i sluga puta nakšibendijskog, vodič svaki glas koji bi zagrizao mirnoću prijatelja Božijih i izvor Božije darežlji-
ljudi, Bosanac, Zukić šejh Husein, godi- fojničke pomračine. Uskoro je stekao vosti”, uđi da naučiš ulaziti i izlaziti, do-
ne 1195 (1780/81).” Husein-baba Zukić sposobnost da čuje sve što bijaše ka- laziti i vraćati se, zaljubi se, “ovo je Hu-
nije svetac, tek gutljaj vode u Božijem dar zamisliti. Duboko u sebi osjećao sejnov dergah”.
krčagu, kap rose u Božijoj bašti, početak je da je Bog čista ljubav, prostranstvo I Husein Zukić dođe u Sarajevo i
jednog slova u Božijoj knjizi, ako ga na- bez kraja i horizonta i kako se ne može otvori srce svoje. U njemu nauči da su iz
đeš, on će te zagrliti, ako ga ne nađeš... dotaći znanjem kojem ga uče muderisi Božijeg pogleda sve stvari jednake. I još
On će tebe naći. u medresi, već čistom emocijom, onim nauči da se mora spustiti do najniže tačke
Četrdeset godina hodio je svije- što je dublje od svake misli i prilježni- ovog svijeta da bi se popeo basamacima
tom, tražeći učitelja koji će ga uvesti je od svake nauke. I ustuknuo je, pre- istine. I nauči da je istina – ljubav, a lju-
u srž znanja, pred lice Boga, u ljubav padnut. Drhtao je, noćima, sklupčan bav – istina, čista kao med kad se oslobo-
nad ljubavima, bezgrešnog. Odavde, iz u hladu lipe. Sve u njemu silno ga je di saća. I tad poče da sumnja. U noći se
rodnih Vukeljića, prve kapi mudrosti vuklo da zakorači u taj prostor u sebi, iskradaše iz postelje i veraše se na krov
popio je u fojničkoj medresi i pogled taman kao noć i širok kao vrijeme. Ali Kuršumli medrese i gledaše zvijezde i
svoj pun želje i nestrpljenja da se okali bojao se, znao je da sam tamo ne smije. pitaše se da li su one samo ukras kojima
u hladnoći spoznaje zakivao u zvijezde I on se otisnu u svijet da traži učitelja. Stvoritelj okiti nebo?
62 31/3/2023 STAV