Page 64 - STAV broj 421
P. 64

DRUŠTVO



          I Husein Zukić dođe u
          Sarajevo i otvori srce svoje. U
          njemu nauči da su iz Božijeg
          pogleda sve stvari jednake. I
          još nauči da se mora spustiti
          do najniže tačke ovog svijeta
          da bi se popeo basamacima
          istine. I nauči da je istina –
          ljubav, a ljubav – istina, čista
          kao med kad se oslobodi saća.


          uzvikuješ “Allah”, i još jednom, i još jed-
          nom, sve dok te jeza i srsi ne podignu sa
          zemlje. Oko tebe, u krugu, sve bržem,
          tutnje imena pećinskih spavača, dozivaš
          ih, o, Jemlihane, o, Mekselina, o, Mislina,
          o, Memuše, o, Debemuše, o, Sazenuše, o,
          Kefeštatajuše, koji će se prvi probuditi,
          prohujala su stoljeća, vrijeme se uzjogu-
          nilo, “a oni su ostali u pećini svojoj tri
          stotine i još devet godina”. Zamahuješ
          gornjim dijelom tijela desno, kao da ćeš
          se baciti u provaliju vremena izvučenog
          ispod njihovih kamenitih posteljina, “Ti
          koji liječiš”, uzvikuješ, zamahuješ gor-
          njim dijelom tijela lijevo, kao da ćeš se   konačno prosvjetljenje. Jedne noći osjeti
          baciti u provaliju ljubavi, “Ti koji si do-  on kako mu se otvaraju jedna, pa druga,
          voljan”, ponavljaš, lijevo-desno, desno-li-  pa treća..., sva vrata pred njim bila su naj-
          jevo, zauvijek.                   ednom otvorena i on je kroz njih polazio
            U Samarkandu je naučio da ulazi u   zaprepašćujućom lahkoćom. Ujutro, šejh
          snove. Tada se zakratko vratio u Bosnu.   ga nazva sinom, i reče mu Husein-baba,
          Jedne noći našao se u snu fojničkog kadi-  i reče mu da vrata ona vode u Bosnu, i
          je Mehmeda Sikirića, istovremeno bio je   halku mu stavi oko ruke, narukvicu jed-
          i u snu njegove žene. Ono što je govorio   nu, ondje gdje je skine, neka se halka za-
          Mehmedu odjekivalo je i u snu kadinice.   okruži nakšibendijska.
          Odnekud je znao da je trudna, rekao im   Uzvikuješ: “Ono što Bog želi biva”,
          je da će dobiti sina, rekao im je da će se   uzvikuješ ime pira sejida Ahmeda Rifaija,
          zvati Abdurahman, rekao im je, on će mu   posvud oko sebe vidiš lice Edhema Sikiri-
          biti učitelj i neće morati gaziti pola svijeta   ća, poznaješ ga a da ga nikada nisi vidio,
          da bi pokupio sva znanja, i to im je rekao.   on te ohrabruje, “Spominjanje Boga lijek   zbog toga što je, kako priča kaže, najveće
            Kružiš, beskrajno, kroz vrijeme, kroz   je za srce”, govori ti, iz daleka, iz blizine,   blago zakopano pod kućnim pragom, već
          prostor, kroz san. Odjednom si u semanha-  odozgo, sa svih strana govori ti Edhem   stoga što je u svakoj tački, u svakom ot-
          ni, okružen si desetinama levhi, svaka od   Sikirić, kaligraf.       kucaju sekunde zarobljena vječnost. Ali
          njih te zove i izmiče ti, za svakom krećeš,                          niko nije učio takvom brzinom i niko nije
          i kružiš, u deset, u stotinu krugova, koji se   GRADNJA TEKIJE       takvom glađu upijao znanje kao njegov
          susreću, i sapleću, kao halke u žonglero-  Nakon četrdeset godina Husein-ba-  učenik Abdurahman Siri Sikirić, onaj
          voj ruci. “Sveprisutni, Bože svemogući”,   ba Zukić Bosnevi znao je gdje je stvarni   kojeg je odredio u snu. Morao ga je zau-
          vidiš lice Ali Šerifa Faginovića, kadirije,   svijet i gdje je on u tom svijetu. Vrativši   stavljati i podmetati mu zamke kako se
          poznaješ ga, “Muhammed, mir s njim”,   se u Bosnu, u rodnim Vukeljićima podi-  u toj hitrini ne bi zapalio kao meteor na
          čitaš to kao tajnu poruku s onog svijeta,   gnu tekiju. Kada su ga upitali zašto tekiju   nebu i izgorio u nepreglednom prostran-
          uzvikuješ: “Ebu Bekir, iskreni!”, sve gla-  ne gradi u Sarajevu, ili barem u Fojnici,   stvu Božije ljubavi.
          snije: “Omer, pronicljivi!”, “Osman, svi-  u nekom gradu, on im odgovori da je u   Njišeš se naprijed-nazad, lijevo-de-
          jetli!”, “Alija, ugodni!”, “Hasan, predvod-  svakom mjestu na svijetu i u svakoj svojoj   sno, kružiš oko vlastite ose, širiš ruke uz-
          nik!”, “A ja Allahu prepuštam svoj slučaj!”  tački centar tog svijeta. Četrdeset godina,   dignute ponad ramena, šakama se držiš
            U Buhari je Husein Zukić proveo se-  reče im, proveo sam kružeći svijetom, a   za rubove svjetova, “Vladaru kraljevstva,
          dam godina. Bio je u tekiji Muhameda   ustvari nisam se pomakao s mjesta, sve   pomozi!”, uzvikuješ, “Muhamed Behau-
          Ibn Muhameda al-Buharija Nakšibendi-  vrijeme bio sam ovdje, ali ne zbog toga što   din Nakšibend!”, uzvikuješ, “Pir sejdi
          je, otud je sve poteklo. Sedam godina pio   je zemlja okrugla i što ćeš se uvijek, okru-  Abdulkadir Gejlani”, uzvikuješ, “Njima
          je sa samog izvora znanja. Tu je doživio   živši svijet, vratiti na polaznu tačku, ne ni   je Allah posvetio tajne”, govoriš, ili to



         64  31/3/2023 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69