Page 63 - STAV broj 421

Dohvaćaju te ruke harfova što blistaju
na zidovima mesdžida, crna tinta lehvi bo-
jadiše ti riječi, one te zatvaraju u svoj krug,
izgovaraš: “Smiluj se našem stanju”, izgo-
varaš: “o, Svevišnji, o, Jasni”, izgovaraš:
“Saperi sa nas grijehe naše”, vidiš: pred
tobom je lice hafiza Ibrahima iz Moštri,
pa ti ga poznaješ, okrećeš se za njim, ono ti
izmiče, ”O, Svevišnji, o Jasni”, uzvikuje,
glasno, ljuljaju se zidovi tekije, podrhta-
vaju podnice od njegovog glasa, bojiš se.
Kada je Husein Zukić obišao sve sa-
rajevske tekije, šejh u zaviji na Bembaši
odvede ga na Šejhovu koriju. Tu mu reče
da ide tamo otkud su oni došli i pokaza
mu dva nišana izlizana vjerničkim poljup-
cima. Sada je bio lutajući derviš, prosio je
komad kruha, spavao u jaslama, prao noge
gubavima, hranio okužene. U Istanbulu
nađe Ejub, nađe Nišandži Mustafa-pašinu
mahalu i nađe svoj cilj – Muradiju. To je ta
tekija, uzviknu, nju zovu po šejhu Muha-
medu Muradu Buhariji, i pade pred nju i
poljubi njen prag i zaplaka i izli se iz njega
nešto, kao neka velika težina. Pristupi mu
tad sjedobradi čovjek, koji teško hodaše
oslanjajući se na štap i vukući oduzetu
nogu. Bijaše to hafiz Muhamed Hisari,
šejh, učitelj kojem ga je vodilo njegovo
srce. On ga uvede u tekiju i uvede ga u
nakšibendijski red i otvori mu sve prav-
ce spoznaje i sav se uli u njega. Dvanaest
godina kasnije šejh Hisari mu reče: “Sve
sam te naučio, ali pred tobom je dug put,
idi tamo otkud ja dođoh, tamo je izvor.”
Uzvikuješ, ili čitaš, harfovi se gule
kao kora od jabuke, kružno, i propada-
ju, spiralno. “Slavljen i svet je Gospodar
naš, Gospodar meleka i duha.” Ljuljaš
se gornjim dijelom tijela i okrećeš se za
licima koja se množe, i kruže, i vrtlože,
i svrdlaju u dubinu, i izviru iz dubine, i
sa svih strana dozivaju tvoje ime, ponav-
ljaju: “Dođi!”
U Konyi je proveo tri godine. Ondje
je našao Rumijeve riječi: “Tražiti put do
ljubavi razumom isto je što i svjetiljkom
tražiti sunce”, a one mu djelovaše kao nje-
gove, ili, kao da ih je čuo još u Fojnici, na
Rupnovcu, sva se noć oblikovala u njih. I
našao je okrajke svojih snova: “Ako jedna
svijeća potpali drugu svijeću, neće izgu-
biti ništa od svoga sjaja.” Želio je da pali
vatrom iz sebe duše drugih, da plamti od
njih cijela Bosna: “Budi učen koliko ho-
ćeš, ali znaj da tebi pripada samo onoliko
koliko te razumio sagovornik.” U zagr-
ljaju Mevlanine mudrosti našao je cilj i
smisao ovosvjetovni. Sada je znao da će
se jednog dana vratiti i donijeti na dlanu,
kao žišku, sve znanje koje je pokupio od
najvećih mudraca ovog svijeta. I krenuo
je dalje, da otvara školjke i da kupi biserje.
Već si u centru kruga, tu piše, naj-
ljepšim harfovima, “Muhammed”, a ti

STAV 31/3/2023 63